1909.

Na vješalima.Suha kao prut.
Na uzničkome zidu.Zidu srama.
Pod njome crna zločinačka jama,
Ubijstva mjesto,tamno kao blud.

Ja vidjeh negdje ladanjski taj skut,
Jer takvo lice ima moja mama
A slične oči neka krasna dama:
Na lijepo mjesto zaveo me put!

I mjesto nje u kobnu rupu skočih
I krvavim si njenim znojem smočih
Moj drski obraz kao suzama.

Jer Hrvatsku mi moju objesiše,
Ko lopova,dok njeno ime briše,
Za volju ne znam kome,žbir u uzama!

                Antun Gustav Matoš (1873.-1914.)