Fra Bariša Drmić

Drmić, Bariša, dušobrižnik, isposnik (Prisoje, 1860. - Š. Brijeg, 1937.). Franjevački habit obukao 1877. Teologiju završio u Austriji, a za svećenika zaređen 1882. Službovao u mnogim hercegovačkim župama: Širokom Brijegu, Veljacima, Humcu, Poljima, Vinici, Posuškom Gracu, Županjcu. Najduže je ostao u Seonici  gdje je 1929. sagradio novu kamenu crkvu. Na crkvu su seonički župljani čekali stoljećima. I nakon premještanja sjedišta župe u Seonicu (1806.) trebalo je čekati još punih 130 godina na pravu crkvu (koja služi sve do danas). Kroz to je vrijeme (od 1825. do 1885.) kao crkva najprije služila kapelica u župnoj kući. Vjerojatno se ljeti i za lijepa vremena misa slavila na otvorenome. A onda je 1885. »malu ali pristalu crkvicu« sa župljanima izgradio župnik fra Jure Jurić. Ta je crkvica služila svojoj svrsi više od 40 godina. Gradnju današnje župne crkve započeo je g. 1927. najpoznatiji seonički župnik, veliki pokornik kojega narod drži čudotvorcem i svecem, fra Bariša Drmić. U taj je pothvat fra Bariša uložio čitava sebe. Crkvu je sagradio od svoje ušteđevine. Utrošio je 200.000 dinara, koje je uštedio za 20 godina života hraneći se najbjednijom hranom i ne trošeći na sebe ama baš ništa. Gradnju su potpomagali darovi pobožnih vjernika koji su na taj način iskazivali svoju zahvalnost za dobročinstva koja im je učinio fra Bariša. Crkvu je od kamenih blokova kroz pet godina gradio domaći majstor Ilija Radoš zv. Šuster, koji je blokove sam i klesao. Svake je godine zidao po četiri reda kamenih blokova. Na crkvi stoji natpis: NA SLAVU I ČAST DJEVICE MARIJE OVU CRKVU NAČINI O FRA BARIŠA DRMIĆ ŽUPNIK GOD. 1929. IZ SVOJE PRIŠTEDE. Za službu Božju crkva je posvećena g. 1932  

 Još za života kružio je glas o njegovoj svetosti i čudotvorstvu. Živio je strogim životom, pokornički, neprestano moleći i posteći. Pomagao je svima koji su mu se u potrebi obraćali. Kad je umro, ljudi su rezali djeliće njegova habita kao relikvije. Do danas se odnosi kamenje i zemlja s njegova groba na Širokom Brijegu. Ljudi su o njemu govorili »kao o anđelu Božjem koji je u ljudskom liku prošao seoničkom župom i obasuo je svakim blagoslovom«.