Hrvatska u vrijeme kralja Zvonimira

Hrvatska je zadržala snagu što ju je imala za Zvonimirova prethodnika, a time i sposobnost vođenja aktivne vanjske politike. U sukobu papinog saveznika,normanskog vladara južne Italije i Bizanta kojim u to doba vlada car Aleksije I.Komnen, Zvonimir kao papin vazal šalje Normanima u pomoć svoju mornaricu. Saveznik Bizanta  bila je Venecija kojoj nije bilo u interesu jačanje normanskih pozicija na Jadranu. Najžešće su borbe vodene kod strateški važnog otoka Krfa, gdje je Venecija teško poražena.Rat je završen 1085. godine,a bizantski je car kao nagradu, uz trgovačke povlastice na bizantskome teritoriju,mletačkome duždu dodijelio i upravu nad Dalmacijom. Nju je car još uvijek smatrao svojim posjedom, iako već skoro jedno stoljeće nad njom nije imao nikakve vlasti i makar je Dalmacija bila sastavnim dijelom Hrvatskoga kraljevstva. Stoga je naslov »dux Dalmatiae« što ga je mletački dužd uključio u svoj naslov bio samo isprazna titula.
Počeci razdora u Kraljevstvu Hrvatske i Dalmacije počeli su se naslućivati nakon smrti pape Grgura VII, čime je Zvonimir izgubio svoj najvažniji vanjsko politički oslonac. Kako je Zvonimirov sin Radovan umro prije oca, postalo je aktualno i pitanje zakonita nasljednika. Tako je Zvonimirova smrt dovela do pojave više pretendenata na kraljevsku vlast u Hrvatskoj, pri čemu ni jedan od njih nije uspio okupiti dovoljan broj pristaša da bi se uspeo na prijestolje.

 

U kasnijim je vremenima nastala legenda o Zvonimirovoj smrti kod mjesta Pet Crkava na Kosovu polju kraj Knina, prema  kojoj je kralja ubio narod  ne  htijući se odazvati njegovu pozivu da krene u križarski rat. Umirući je kralj prokleo narod strašnom kletvom da više nikada neće imati vladara svoje krvi .Tom se legendom kasnije željelo objasniti zašto  Hrvatskom vladaju strani kraljevi.
Ista legenda naziva Zvonimira »dobrim kraljem« Što potvrđuje da je njegova vladavina u narodu ostala zapamćena kao dobra i uspješna. Stoga se čini da je Zvonimir doista pokušavao vladati prema svojoj prisezi papi. lako je podržavao reformnu stranku, kralj je pomagao i glagoljaše. O tome svjedoči i Bašćanska ploča, koja je istodobno i najautentičniji dokaz Zvonimirove vlasti u Dalmaciji.Poslije Zvonimira, dolazi kralj Stjepan II. koji je vladao samo dvije godine, i to kao razborit i odlučan vladar koji je uspio riješiti neke goruće probleme ondašnjeg hrvatskog političkog života. Odmah nakon njegove smrti početkom god. 1091. nastali su veliki neredi u Hrvatskoj, pa je tako smrt posljednjeg Trpimirovića imala kobne posljedice za hrvatski narod i hrvatsku državu. Naime, Jelena žena kralja Zvonimira i sestra ugarskog kralja Ladislava, uspjela je sa svojim "igračima" ostvariti svoju želju da hrvatskim vladarom postane njen brat.
Posljednji kralj hrvatske krvi Petar, poginuo je u boju god. 1097. na sjevernom podnožju Gvozda, danas Petrova gora.





Bašćanska ploča

Bašćanska ploča je vjerojatno najznamenitiji spomenik rane hrvatske pismenosti. Potječe iz oko 1100. g., svojim razmjerima i težinom je doista upečatljiva: 2x1 m, 800 kg. Prema akademiku Branku Fučiću, najpoznatijem istraživaču ploče, kao i prema akademiku Eduardu Hercigonji, jezik natpisa je hrvatsko - čakavski, s elementima liturgijskog crkvenoslavenskog jezika, a pismo je hrvatsko glagoljsko.

Ploča je polovicom 19. st. pronađena u crkvi sv. Lucije u Jurandvoru pored Baške na otoku Krku. Od 1934. smještena je u zgradi Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, i svaki posjetitelj ju može vidjeti.

Natpis:

 AZ V' IME OTCA I S(I)NA I SVETAGO DUHA AZ'
 OPAT' DR'ŽIHA PISAH SE O LEDNINE JuŽE
 DA Z'V'NIM(I)R KRAL' HR'VAT'SKI V'
 DNI SVOE V' SVETUJu LUCIJu I SVEDO -
 MI ŽUPAN' DESIMIRA KR'BAVE MARTIN' V L(I) -
 CE PRB'NEBŽA S' POSL' VIN(0)DOLE JaK(O)V' V O-
 TOCE DA IŽE TO POREČE KL'NI I BO(G) I *BI* AP(OSTO)LA I *G* E -
 VANJELISTI I S(VE)TAJa LUCIJa AM(E)N' DA IŽE SDE ŽIVE -
 T' MOLI ZA NE BOGA AZ OPAT' DBROVIT' Z' -
 DAH' CREK'V' SIJu I SVOEJu BRATIJu S DEV -
 ETIJu V' DNI K'NEZA KOS'M'TA OBLAD -
 AJuĆAGO V'SU K'RAINU I BJeŠE V' T' DNI M -
 IKULA V' OTOČ'CI S' SVETUJu LUCIJu V' EDINO

Prijevod:

 Ja, u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Ja
 opat Držiha pisah ovo o ledini koju
 dade Zvonimir, kralj hrvatski, u
 svoj dane, svetoj Luciji. I svjedo-
 če mi  Desimir, župan u Krbavi, Mratin u Li-
 ci, Pribineg zastupnik u Vinodolu i Jakov na o-
 toku. Tko to poreče, neka je proklet od Boga i 12 apostola i 4 e-
 vanđelista i svete Lucije. Amen. Da tko ovdje živi,
 moli za njih Boga. Ja opat Dobrovit sa-
 gradih ovu crkvu sa svojih deve-
 tero braće u dane knez Kosmata koji je vla-
 dao cijelom Krajinom. I bijaše u te dane samostan sv. Mi-
 kule u Otočcu sa crkvom sv. Lucije u jedinstvu.