Kratka povijest kršćanstva u Duvanjskom kraju

Kratka povijest kršćanstva na duvanjskom području Kršćanstvo se na duvanjskom području ukorijenilo vrlo rano. O tome najbolje svjedoči postojanje Delminijske (Duvanjske) biskupije u drugoj polovici 6. stoljeća, kao i ostatci osam do sada pronađenih kasnoantičkih crkava: u Tomislavgradu (Karaula), Bogdašiću, Prisoju, Crvenicama, Borčanima, Vinici, Bukovoj Gori i Kovačima.

Biskupija je bila obnavljana, a konačno krajem 13. stoljeća. Od tada postoji kao samostalna biskupija, a do sredine 17. stoljeća ima i svoje vlastite biskupe. Stvarno biskupijom od početka 17. st. upravljaju makarski biskupi, a od 1735. bosanski apostolski vikari. Danas je biskupija “sačuvana” u naslovu Mostarsko-duvanjska biskupija. U 17. st. spominju se dvije župe u Duvnu: Lipa i Brišnik, a ponekad se govori o župama Duvno i Roško Polje. Nakon sveopćeg egzodusa duvanjskoga puka u Cetinsku krajinu 1687. i polaganog povratka u Duvno od početka 18. st. postoji samo jedna župa na ogromnom prostoru. Naziva se župa Duvno, a sjedište ima u različitim mjestima: Kongori, Bukovici, Mandinu Selu te konačno od 1806. u Seonici. Budući da su sve crkve bile porušene (posljednja Sv. Ivana Krstitelja u R. Polju sredinom 17. st.), mise su se slavile na otvorenom, osobito u grobljima. Najpoznatija duvanjska “crkva” iz toga vremena bila je pećina u Bukovici, nedaleko od današnje župne crkve. Prva župna crkva sagrađena u tursko vrijeme bila je ona u R. Polju: slamnatu crkvu sagradio je župnik fra Petar Kordić 1858. Iste je godine isti župnik sagradio i podružnu crkvu u Vinici. 

LITERATURA: R. JOLIĆ, Duvno kroz stoljeća, Tomislavgrad-Zagreb, 2002. (narudžbe na „Naša ognjišta“ - Tomislavgrad)

Slamnata crkva u R. Polju kao prva crkva na duvanjskom području sagrađena u tursko vrijeme