Livanjsko vs Duvanjsko polje

Ono je najveće vlažno stanište u Bosni i Hercegovini sa značajnom populacijom rijetkih ptica kao što su kosac (Crex crex), veliki ronac (Mergus merganser) ili bukavac (Botaurus stellaris).Vegetaciju u Livanjskom polju čini specifični miks sjevernoeuropskih pašnjaka i šuma te mediteranskog bilja, dok velika područja prekrivena hrastovim, jasenovim i johinim šumama zahtijevaju očuvanje

  U galeriji Franjevačkog muzeja na Gorici svečano obilježena prva obljetnica proglašenja Livanjskog polja, najvećeg kraškog polja u Bosni i Hercegovini i Jugoistočnoj Europi, kao vlažnog staništa od  međunarodnog značaja u okviru RAMSAR konvencije. Riječ je o konvenciji, nazvanoj prema iranskom gradu Ramsaru, koja ima za cilj očuvanje i održivo korištenje vlažnih staništa.  Livanjsko polje, veličine oko 40 000 hektara, koje se nalazi u jugozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine, hrani impresivna mreža nadzemnih i podzemnih voda uključujući rijeke, izvore, ponore, estavele i jezera.

Treba spomenuti i da RAMSAR područja širom svijeta predstavljaju značajne turističke destinacije, posebno zbog sve atraktivnijih „bird watching“ aranžmana. Ljubitelji promatranja ptica, kojih je samo u zemljama EU 6 milijuna, za ovakve ture moraju izdvojiti i do 2 000 EUR, dok će ovakvi aranžmani u Livanjskom polju biti mnogo povoljniji, a zadovoljiti će i najiskusnije promatrače.  Svečanosti je uz predstavnike Svjetskog fonda za zaštitu prirode WWF-a, EUONATUR, Centra mladih i Federalnog ministarstva okoliša i turizma  nazočio i ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Hercegbosanske županije Stjepan Matković.(LivnoOnline/TC)

Gdje je tu "naše" Duvanjsko polje sa svojom florom i faunom možemo se samo pitati,naravno bez ikakvog odgovora.Nadamo se da će jednog dana i RAMSAR konvencija  primjetiti i "naše" Duvanjsko polje u svoj svojoj ljepoti i bogastvu života.

Protiv tradicije Delminijuma

Duvanjsko polje je krajolik nulte vrijednosti, koji je toliko zapušten da se bez imalo srama govori o izgradnji najprljavije industrije. A ako se to i dogodi, bit će to na štetu svih, i za to je pojednako biti odgovorne vlasti, domaći ljudi i svi koji nešto o tome znaju.

S Liba, planine s predivnim pogledom na Duvanjsko polje, opisana je prošle godine nova endemična vrsta. Pronašla ju je i njezino područje istražila botaničarka sarajevskog Zemaljskog muzeja Sabaheta Abadžić, te objavila u časopisu Hrvatska misao, posvećenu hrvatskom botaničaru u BiH Čedomilu Šiliću. Istraživanje je trajalo od kraja osamdesetih godina; nove vrste se ne pronalaze baš često. Iako je S. Abadžić pronašla tu biljku na još niz lokaliteta u zapadnoj Bosni i Hercegovini i na nekoliko u Hrvatskoj, imenovala ju je po nečemu na Libu: Scabiosa delminiana.
Godinu dana ranije, objavila je skupina inozemnih znanstvenika koju je vodio Joerg Freyhof, s Leibniz institutu za ekologiju slatkih voda u Berlinu, rezultate istraživanja skupine riba iz jadranskih rijeka. U njima je opisan novi rod riba koji je dobio naziv Delminichitys. Kao i kod gornje biljke, ime dolazi od povijesnog grada Delminijuma, koji je u ilirsko doba bio – na Libu!

Neiscrpno prirodno bogatsvo

Ove dvije vijesti iz dvije glavne grane biologije oslikavaju neiscrpno bogatsvo vrhunske prirode na širem području Duvanjskog polja. Toliko neiscrpno da mu znanstvenici pridaju simboličke vrijednosti ovoga kraja, nego su nastala kao izraz žarke želje znanstvenika da otkriju, ustanove i promaknu pravu istinu o predmetima svoga istraživanja.
Ali, ne promiču te informacije samo živu prirodu, kako bi se možda moglo na prvi tren zaključiti. Ova biljka i te ribe izraz su krškog krajolika Duvanjskog polja, koji se sastoji od tla, stijena, voda, klime, tektonike, njihova povijesnog odnosa i svih drugih bitnih činjenica. A one, spojene na prirodan način, oblikuju ovdje krška polja, najveća i ponajljepša u svijetu.
Krško polje sa svojim nadzemnim i podzemnim oblicima dobro oslikava krške ekološke sustave. Elementi koji pripadaju višim zračnim sferama, uvode se stotinama metara duboko pod zemlju i obrnuto. To vrijedi i kod zagađenja. Duvanjsko polje je jedno od četri velika krška polja u zapadnoj Bosni u koje još spada Kupreško, Glamočko i Livanjsko. Na njima su polja kao krški fenomen prvi put opisana i izučena, što je ušlo u temelje znanosti o kršu (karstologija) i polje promaknulo u međunarodni stručni termin. Francuzi, Englezi i mnogi drugi krško polje zovu – polje! Samo to bi bio dovoljan razlog da se Duvanjsko i ostala polja sačuvaju netaknuta.

Crna prijetnja ugljenokopa

Međutim, u ideji o otvaranju rudnika i termocentrale Kongora, nema traga suvremenim shvaćanjima. Kako će i biti, kad se radi o staroj ideji, djetetu socijalističke Jugoslavije iz vremena sukoba s Informbiroom, kad se smatralo da treba imati vlastitu energetiku i tešku industriju da bi se moglo opstati. I danas ta industrijska ideja igra glavnu ulogu u razumijevanju i vrednovanju prirode. Ne znači ništa to što se sakrila pod nazivom JP Elektroprivrede „Herceg-Bosne“. Projekt je, blago rečeno, zamišljen prilično drsko. Na jugoistočnoj strani polja, ispred predivne drage, gdje je gustoća sela ponajveća (Borčani, Kongora, Lipa, Mandino Selo, Rašćani) planiran je zahvat koji će zatvoriti prostor između ovih sela: u rudniku bi se kopalo duboko 250 metara, jalovina i pepeo odlagali bi se iznad sela Lipe u visinu do 125 metara (za 35 godina 35 milijun tona!), transport predviđa međusobne udaljenosti od kopa do termocentrale 1.400 metara, a do odlagališta i do 5.400 metara. Ideja neosporno prijeti većem zagađenju okoliša, kaže se u jednom službenom dokumentu.
U ovom projektu duvanjska priroda se ne promatra kao složen i ranjiv krški ekosistem, nego gotovo kao sibirska tajga ili saudijska pustinja. Ne uzima se u obzir ni činjenica da se radi na rubu endemičnog hercegovačkog centra koji je dijelom normativno priznat i zaštićen Parkom prirode Blidinje, a ide se na njegovo daljnje proširenje u nacionalni park. Radi se o mnoštvu endemičnih biljnih organizama, koje, kao što vidimo, još nisu sve popisane, i endemskih životinjskih vrsta koje se zatiru još neistražene. Tko će dolaziti na snijeg Blidinja i Kupresa u sjeni jedne termocentrale? Tko bi kupovao sir koji je nastao na silaži pod dimnjacima koji odašiljuju, iako male, ipak opasne količine dioksina, najteže razgradivih otrova. Ne uzima se u obzir da se jedna prljava, bučna i toksična tvornica nastoji ugnijezditi u sela i zavičaje ljudi koji žele ondje živjeti. Moj susjed Drago napravio je na čistini kod Kongore kuću, misleći se vratiti u mirovinu kad završi rad u Grazu. Nije znao da je životno ulaganje bacio u industrijsku zonu. Dovoljno je otići na Gatačko polje, pa vidjeti što za grad i okoliš znači termocentrala. U Trebinju se šire glasine kako će se Gatačko polje prešutno raseliti.

Kulturno i duhovno dobro

Ništa manji problem je što je u javnoj svijesti priroda zapuštana kao kulturno i duhovno dobro. Knjige koje pišemo o našim krajevima, uglavnom se bave poviješću (najviše politikom) i kulturnom tradicijom. Promjene u poimanju prirode koje su nastupile kroz ekološke koncepcije posljednjih 20-40 godina, u naše krajeve teško stižu. Kad pogledamo knjige o Duvanjskom polju, posebno se istiće Duvno od fra Ive Bagarića. U svestranu prikazu kraja, za prirodu se kaže da nije bila darežljiva ni u brdu ni u polju. Nigdje šume, a pašnjaci su preopterećeni. Osim toga, ova ogoljela brda su još jednom prokleta: u njima nigdje izvora. Tipični je to krš s neobično izraženim krškim osobinama tla: jame i vrtače, krš i pećine, ponori, itd. Samo nekoliko stranica dalje opisujući Pećinu, prvu bukovičku crkvu, „katedralu“, u kojoj se godinama držala misa svim pratećim obredima, kaže da svojevrsni oltar, isječen u kamenom zidu špilje, zajedno s cijelom „građevinom“ pećinom, oblikovala priroda, najčudesniji inženjer-građanin. Dakle, krš sam po sebi nema vrijednost: on vrijedi samo ako mu je dade nešto drugo.
Krška polja treba uvažiti u svim njihovim vrijednostima i slabostima, i on će dati tisuću cvijetova. U vremena kad bi bilo aktivno, Duvanjsko polje je davalo na svoj način i drugima. Dok je vladalo stočarstvo, izvozile su se velike količine sijena. Potom je polje davalo žito, kukuruz, krumpir, a zatim i povrće. Posljednje trećine 20. stoljeća duvanjsko polje nije razvijano nego su ljudi tjerani da traže sreće u zapadnoj Europi. Danas u tom drevnom stočarskom kraju, koji bi mogao hraniti cijelu Bosnu i Hercegovinu, kupuju mlijeko Z bregov, Alpsko mleko i Dukat.
Izlaz je u održivom gospodarstvu, i to ne samo u ekološkom nego i etnološkom smislu. To znači da se razvija sustav ekonomije koji će omogućiti ljudima da svojim zavičajima njeguju tradicionalno gospodartsvo koje će pratiti odgovarajuća zdrava industrija, turizam, intelektualna djelatnosti i obrazovanje. Kapaciteti Blidinja i Kupresa mogli bi veći dio godine biti solidno popunjeni studentima raznih prirodoslovnih struka iz cijeloga svijeta. I da domaći ljudi u svojim domovima uživaju svoju sreću. To bi trebalo biti i cilj onim koji se brinu za opće nacionalne i slične interese. Srž svakog identiteta je u neprekinutoj narodnoj tradiciji, a to danas preporuča i izrazito prirodnjačka Svijetska unija za zaštitu prirode (IUCN).

Ivo Lučić  (www.kongora.net)