Običaji u svijetu uoči Božića

Radujte se narodi...

Dok mnogi talijansku, ali i hrvatsku blagdansku tradiciju vežu uz izradu poznatih jaslica, mnogi nisu upoznati s vjerovanjem iz alpskih dijelova „poznate čizme". Kako kaže legenda, za vrijeme cara Heroda vojnici su dječicu bacali s visoke hridi, ali u padu su se ona čudom pretvorili u razno cvijeće. Kao spomen na to, povorka skijaša u danima između Božića i Silvestrova nosi cvijeće i baca ga s ruba jedne provalije. U Velikoj Britaniji najpoznatija božićna poslastica jest „božićni puding" u kojeg se umeće novčić. Onaj tko ga nađe, kako kaže vjerovanje, tijekom cijele naredne godine pratit će sreća. Vrhunac božićnoga slavlja u Francuskoj jest La Buche de Noel, čokoladna biskvit- rolada u obliku debla. No, osim toga, u Francuskoj postoji jedno pomalo čudno vjerovanje. Francuzi smatraju kako u božićnoj noći životinje mogu govoriti, a onaj tko ih čuje, može imati vrlo loše posljedice. Dodajmo cijeloj ovoj priči još i to, da francuska djeca na Badnjak pokraj kamina (peći) ostavljaju očišćene cipele i jedva čekaju da prođe noć, jer će ih ujutro dočekati pokloni!

I dok većina naših klinca i klinceza sretno i užurbano čiste svoje čizmice, kako bi ih sveti Nikola usrećio nekim darom, u Nizozemskoj postoji malo drukčija tradicija. Sveti Nikola putuje po selima jašući na bijelom konju, a kraljica Nizozemske dolazi mu u susret da ga pozdravi. Sinter Klaas, to jest sveti Nikola, zaštitnik djece, dolazi iz daleka, prema vjerovanju iz Španjolske. Jaše iznad krovova, a djeca ostavljaju kraj ognjišta svoje čizme ili cipele, napunjene sijenom i mrkvama, jer to je za Nikolina konja, uzdarje za darove koje će od sveca dobiti. U Belgiji, za razliku od drugih dijelova svijeta, djeca nastoje udovoljiti Svetog Nikolu pa zato uvečer na stolu ostavljaju jednu cigaretu i čašu piva. Na naslonjač stave komad papira, a ujutro gledaju je li papir zgužvan, jer je to dobar znak da je sveti Nikola dolazio i sjedio za stolom.

U Indiji se ne ukrašavaju borovi, nego drveće manga i banane. Budući da nema službene proslave Božića, jer su većina stanovnika muslimani i hindusi, kršćani božićno veselje iskazuju darivanjem siromašnih.

U nekim dijelovima
za ukras se koriste
male glinene lampe
u kojima gori ulje, a
postavljaju se na
rubove            ravnih

krovova i na vrhove
zidova koji opasuju
kuće. Na Tajvanu se

pak Božić slavi
izrađivanjem velikih
lampiona. Noć je
tada svježa, nebo
puno zvijezda i

posvuda se čuju
pjesme posvećene
djetetu   Isusu.

Budisti, malo zbog radoznalosti, a malo zbog čežnje za Bogom, koji je sišao i postao čovjekom poput nas, pridružuju se kršćanima u crkvama. U Australiji su božićni običaji slični onima u Engleskoj, iako bez snijega, jer je u to vrijeme u Australiji ljeto. No, jedna blagdanska tradicija živi još i danas te okuplja svake godine pozamašan broj ljudi, iako je započeta 1937. Radijski voditelj Norman Banks te je davne godine na Božić vidio usamljenu staricu kako tužno na radiju sluša božićne pjesme i odlučio na Badnjak naredne godine emitirati veliku božićnu pjesmu koju su pjevali svi okupljeni u vrtovima Alexandra uz obale rijeke Melbourne.