A šta vas boli naka stvar...

Jasnije nego ijednom prije na ovim se predsjedničkim izborima pokazalo koliko se famozna "dijaspora" u političkim pogledima razlikuje od većine nas koji u Hrvatskoj plaćamo poreze kojekakvim kradljivcima. Odnosno, govoreći neuvijeno (dakle - jezikom ulice ili internetskih anonimnih komentatora) koliko se Hrvatska kakvu mi ovdje većinom priželjkujemo razlikuje od Hrvatske o kakvoj sanjare Hercegovci.

Bez obzira na to jesu li (mobilizirani kao nikad od rata naovamo!) onako DDR-ovski unisono glasali za Milana Bandića samo zato što im je zemo ili i zato što je u kampanji nešto nesuvislo trtljao o mogućem trećem entitetu, Hrvatima u BiH bilo je, očito, silno važno da uspore susjednu Hrvatsku na putu prema Europskoj uniji, prema barem mrvicu poštenijem i pravednijem društvu. Silina te želje vidljiva je ponajbolje u reakcijama dan nakon Josipovićeve pobjede: u svim televizijskim anketama ta se čeljad doima shrvano i utučeno, kao da im je svakome, nedajbože, umro netko drag i blizak.

Marija Bistrica postaje Nada Dimić

Mnogi su čak i ljuti na nas (ovdje) zato što smo se drznuli sebi (ovdje) izabrati predsjednika koji njima (tamo) nije po volji, a njihovom je favoritu čak i hrvatski vitez Glavaš (otamo) dao podršku! Ljuti su jer, za razliku od nas, dobro znaju da će onaj Josipović, ta pomahnitala crvena boljševička aždaja, vidiš mu to po očima, već prvoga dana mandata ukinuti vjeronauk, uvesti obavezni pobačaj, zabraniti sakramente, Mariju Bistricu preimenovati u Nadu Dimić a Svetog Duju u Svetovnog Duleta...

Znaju oni dobro da se taj srbočetničko jugoudbaški krvolok nikad neće poskliznuti na snijegu, jer umjesto stopala ima oštre đavolje papke! Znaju još i bolje da je taj veleizdajnik pod krinkom nekakvog knjiškog moljca zapravo brutalni egzekutor svega što počinje na "H", plaćenik islamomasonsko-parapravoslavne cionističke trilaterale.

Biskup Milan

Svašta još oni znaju o tom Josipoviću (što mu je vjerojatno i lažno prezime, jamačno uzeto iz imena njegovog idola, Josipa Broza!) ali im jedna stvar ipak nije jasna: to da mi ovdje, u Hrvatskoj, kraj zdravih očiju, ne želimo vidjeti ništa od toga, nego tvrdoglavo srljamo u propast birajući tog mrzitelja i bezvjernog zatornika svega čovjekoljubnog, domoljubnog i bogoljubnog!

I ne samo da to ne želimo vidjeti, nego im još i drsko, zaslijepljeno, odvraćamo: "A šta vas boli neka stvar koga smo mi sebi izabrali za predsjednika? Pa nećete ga vi plaćati, alo, on će slati lovu vama, kao i svi prije njega! Na kraju krajeva, kako stvari stoje, Milan bi se uskoro, silom prilika, mogao doseliti u vaše krajeve, pa ga onda sami sebi birajte za predsjednika, ili biskupa, provincijala, za što vas je god volja. Za to smo vam spremni plaćati i poseban bonus na sve ono što vam sad šaljemo od svojih plaća."

Nacional.hr