Dr.med.Antun Lisec-Nerođena djeca i hrvatski teritorij


Dr. med. Antun Lisec

 

Nadam se da ćete se složiti da Hrvatsku čine ne samo teritorij i granice, nego i ljudi: kako oni rođeni, tako i oni nerođeni.

Život svakog čovjeka, pa i onog malog, tek začetog, sitnijeg od točkice, vrjedniji je od teritorija. A onaj tko se je u stanju odreci života nerođenog djeteta, taj se je u stanju odreci i hrvatskog teritorija.

Hrvatska vlast se je odrekla života stotina tisuća nerođene djece i osudila ih na smrt. Neće biti ništa čudno ako se zakulisnim igrama pojedine osobe u hrvatskoj vlasti odreknu i hrvatskog teritorija.

Prilažem Vam jedan svoj tekst protiv nemoralnog odgoja, pod naslovom "Podrška biskupima".

Molim Vas, zauzmite se oko poštivanja života svakog čovjeka, sve od trenutka začeća do prirodne smrti i do vječnih i nepromjenjivih etičkih načela kojima nas uči Katolička Crkva. To znači da trebamo biti ne samo protiv ubijanja, nego i protiv kontracepcije, sterilizacije, umjetnih oplodnji, predbračnog i izvanbračnog seksualnog života, protiv nemoralnog odgoja i protiv svih drugih grijeha.

Zbog grijeha ljudima propadaju ne samo duše, nego umiru i tjelesno. Čak se zbog nekih grijeha pojavila opasnost biološkog nestanka brojnih naroda.

 

                                        Podrška biskupima 

   Posljednjih godina, u brojne škole, vrlo agresivno i sistematski, dolazile su ponude za promicanje grijeha bludnosti te borbu protiv plodnosti i rađanja, preko predavanja doktora ili psihologa, tribina, anketa, nekih udžbenika, pozivanja nastavnika na "edukaciju" u Zagreb s plaćenim putem i dnevnicama, preko brošura i letaka  koje su pokušavali dijeliti učenicima i roditeljima, filmova, seminara,  “edukacije edukatora”, “memoaidsa”, preko pokušaja postavljanja već uramljenih plakata i sl., ovijeno pričama o “programu djelovanja za mlade”, o navodnoj brizi  za “reproduktivo zdravlje”, za “sprečavanje AIDS-a”, za “spolni odgoj” i sl.. Često to stiže uz preporuku institucija vrlo zvučnih i poznatih naziva.

  Promicatelji ovih pogubnih ideja pronalaze i razne druge smicalice u želji da im ravnatelj škole otvori vrata. U nekim školama nemoralnim odgojem se bave i nastavnici biologije.

  Formirali se se već i lobiji koji besramne planove nastoje još više proširivati, bilo kroz posebni predmet ili kroz već postojeće predmete prirode i društva, biologije, filozifije, etike, sata razredne zajednice i razne “radionice”.

  U ovome tekstu želim objasniti zbog čega je sve to neprihvatljivo.

  Ponajprije treba čestitati hrvatskim biskupima, što su se i oni javno usprotivili nemoralnom odgoju kojega se je provodilo po školama. Na sličan način, protiv zloupotrebe školskog sustava već su reagirali katolički biskupi i u brojnim drugim zemljama.

Biskupi se sigurno nećete pokolebati zbog protivljenja koja dolaze s raznih strana. Dirnuli su zapravo u “osinjak”. Napali se vrlo organiziranu strukturu koja se na svjetskom planu bori protiv kršćanskog stava o ljudskoj spolnosti, braku i roditeljstvu, koja se bori protiv rađanja djece.

  Kada se nemoralni školski programi u Hrvatskoj usporede s onim što se danas zbiva po školama Ukraine, Rusije, Latvije, Rumunjske, Bugarske i sl., vidi se da se radi o zajedničkom programu kojega antinatalitetne međunarodne organizacije žele nametnuti svim postkomunističkim zemljama Srednje i Istočne Europe.

     Te organizacije imaju svoje suradnike u brojnim zemljama, a za svoje pogubne planove osobito žele osvojiti područje državnog zakonodavstva, javnih glasila, medicine i školskog sustava. Ipak, nadam se da im to u Hrvatskoj neće uspjeti.

  Kao što pripadnici pogrešnih ideologija pokušavaju reklamirati bludnost i prezervativ kroz predavanja i tribine, tako su na sličan način desetljećima, dok AIDS-a još nije niti bilo, pisali neprihvatljive školske udžbenike, pogotovo iz biologije, izdavali besramne letke, knjižice i filmove, držali isto takova predavanja, kako mladima po školama, tako i odraslima po “zadružnim domovima”.

  Tada su poticali na upotrebu griješnih sredstava s direktnim izjavama da se zalažu protiv rađanja. A sada se netko čudi zašto nam je nizak natalitet, zašto izumiremo.

  Evo o tome jedog izvještaja pučkog misionara o. Ante Katalinića D.I. iz knjige “Marija – velika nada Hrvata”: “Godine 1959. u međimurskoj župi Sveta Marija na Muri, održavale su se misije koje su predvodili o. Mato Jović DI i pisac ovih redaka. Misije je svečano zaključio nadbiskup dr. Franjo Šeper. Bilo je nazočno više međimurskih župnika. Tada smo od njih čuli jednu žalosnu vijest. Dok su se u to vrijeme u raznim međimurskim župama održavale misije, usporedo s tim Božjim misijama, sotona je održavao svoje misije. Nekoliko liječnika iz bolnice susjednog gradića držalo je po raznim međimurskim selima predavanja mlađim ženama. Pojedine su osobno dobivale omotnice s pozivom da dođu na predavanja. Nagađalo se tko je organizirao ta predavanja. Glavni pak sadržaj predavanje bio je slijedeći: “Ne budite lude, imajte samo jedno dijete pa ćete živjeti gospodski”. Međimurje se tada ubrajalo u malobrojne hrvatske krajeve koji su godišnje imali koliko-toliko pozitivan natalitet. Nekima se to nije sviđalo pa su priredili spomenuta predavanja. Ja sam o svemu tome pisano obavijestio kardinala Stepinca, koji je tada bio interniran u Krašiću. On mi je odgovorio pisamcem u kojem je bila i ova rečenica: “Neprijatelj hoće da nas Hrvate biološki iskorijeni, ali ja se ne bojim za budućnost svojega naroda dok bude štovao Majku Božju”.

 Imao je blaženi kardinal pravo. Onaj tko moli Krunicu, taj se trudi oko spasa svoje duše, a istovremeno pruža sigurnost i svome narodu da će preživjeti. Međutim, ako se u maternici nalazi zmija spirala, ako se u džepu ili torbi umjesto Krunice nalazi prezervativ ili kutija s antibaby pilulama, onda se umjesto pravog štovanja Isusa i Majke Božje, radi o služenju lažnim božanstvima od kojih se umire.

 Sada, kada su statističke činjenice o izumiranju prodrle u javnost i kada smo se oslobodili stega stare države, neprijatelji često izbjegavaju direktne izjave da se bore protiv rađanja brojne djece, pa djeluju na podmukliji način, poučavajući na upotrebu sredstava protiv rađanja pod maskom navodne zaštite protiv AIDS-a.

   Erotizirajući djevojke i mladiće, podržavajući predbračni seksualni život, zapravo razdvajaju povezanost koju je dragi Bog predvidio između seksualnog života, braka i začeća. Kao rezultat, propadaju ne samo pojedinci, nego i zajednica. Pojavljuje se porast brojnih spolno prenosivih bolesti, razvoj negativnih stavova prema braku i roditeljstvu, neopravdano odgađanje ili potpuno izbjegavanje braka, dolazak u brak s narušenim duhovnim, psihološkim i biološkim predispozicijama. Raste postotak neplodnih bračnih parova i rastava brakova s posljedicama ne samo za supružnike, nego i za djecu i društvo. U brojnim župama u crkvu na nedjeljnu Sv. Misu dolazi manje mladih nego za vrijeme komunizma, kada još nije bilo školskog vjeronauka. Strmoglavo pad natalitet, zatvaraju se brojne škole, narod biološki izumire.

  Spomenut ću dva konkretna događaja koji su sa svime ovim povezani, a govore vrlo mnogo. Obratila mi se 19 godišnja djevojka s rakom maternice, zaražena Humanim Papiloma Virusom (HPV). Pokušali su ju izliječiti odstranjivanjem dijela cerviksa maternice, tzv. konizacijom, ali se vidjelo da nije dovoljno, pa je naručena na histerektomiju (odstranjenje cijele maternice) da bi joj se spasilo život. Dok je bila u gimnaziji, kaže da im je došla držati predavanje jedna doktorica i poticala ih na upotrebu raznih sredsrtava protiv rađanja. To ju je ohrabrilo da počme s predbračnim seksualnim životom. Uzimala je antibaby pilule, zarazila se HPV-om i dobila rak.

  Za one koji misle da do raka ne bi došlo da se je u spolnim odnosima koje je imala upotrebljavalo prezervativ, u tekstu koji slijedi, vidi se da se HPV i razne druge spolne bolesti prenose s prezervativom kao i bez njega. Prezervativ pruža lažnu sigurnost. Institucije i pojedinci koji su ga reklamirali, zapravo su odgovorni za tragedije mnogih ljudi.

  Prije par godina bio sam u Latviji i čuo zabrinjavajući podatak od djelatnika televizije. Bili su u jednoj srednjoj školi, razgovarali sa stotinjak učenika, a  nitko od njih u životu ne želi ući u brak i imati djecu. Kažu da kod njih u školi postoji tvz. “seksualni odgoj”, da su ih naučili provoditi seksualni život uz razna sredstva protiv rađanja, da su se već na to navikli i da ne vide potrebu za brakom. Brak je odgovorost i obveza.

  Pitam se gdje je budućnost jednome narodu ako mlade generacije ne žele ostvariti brak i rađati djecu? Radi se o državi gdje je vjera kroz sovjetsko komunističko vrijeme bila strahovito progonjena, posljedice su prisutne još sada, pa unatoč osamostaljenju nije bilo dovoljne reakcije protiv ovakovih programa koje su im nudile iste one međunarodne organizacije koje to sada nude i Hrvatskoj.

 

Prezervativ nije rješenje!

  Promicatelji prezervativa i sličnih sredstava često ignoriraju argumente koje protiv toga djelovanja iznose bilo Crkva, bilo medicina.

  Biskupi su već spominjali neke od tehničkih razloga zbog čega se uz prezervativ ipak prenosi AIDS. Ovom prilikom želim dodati da je Centar za kontrolu bolesti SAD-a još koncem osamdesetih godina  izjavio,  što nikada kasnije nije opovrgnuto: "... HIV je izoliran iz krvi, sline, suza, mokraće, sjemena,cerebrospinalne tekućine, majčinog mlijeka, te iz tkiva zaraženih ljudi...Koža, naročito kada se ograba, poreže ili oguli, upale kože i druga oštećenja, kao i sluznice oka, nosa, usta, a moguće i dišnog puta (dušnik, bronhi, pluća), trebaju se smatrati kao mogući putevi ulaska virusa." Ovo je objavljeno u: Morbidity and Mortality Weekly Report, Atlanta-GA, US Dept. of Health, Education and Wellfare, 1 April 1988, Vol. 37, No. S-4.

  Svake minute u usnoj šupljini se pojavi milijun novih limfocita, a ako je u ustima prisutna upala, onda i deset milijuna. Ako je čovjek zaražen, u limfocitima se nalazi mnoštvo virusa AIDS-a. Često je stomatolog prvi liječnik koji posumnja da netko boluje od AIDS-a kada vidi gnojenje i krvarenja u ustima, bijele naslage i slične promjene.

  Čak i zdrava osoba skoro uvijek u ustima ima neke ranice nakon pranja zubi, zbog pokvarenog zuba, gingivitisa ili oštrije hrane, kroz koje virusi još lakše ulaze.

  Danas znamo da čovjek u krvi i svojim izlučevinama ima u raznim fazama bolesti različite količine virusa. Sigurno da ima i razlike među raznim poljupcima. Ali, iz svega navedenog, jasno je da se ne smije zanemarivati mogućnost zaraze već i nekim poljupcima.

  Činjenica je da se uz reklame prezervativa ipak uočava veliko širenje AIDS-a.  Paralelno s velikim reklamama prezervativa zaraza se je u nekim dijelovima Tropske Afrike toliko proširila da je već zaraženo preko polovine stanovnika mlađe dobi.

  Zanimljivo je čuti da je predsjednik George W. Bush po državnim školama SAD-a potaknuo uz veliku državnu financijski potporu, provođenje tzv. “abstinence only programa”, u kojima se ne reklamira prezervativ i slična sredstva, nego se govori o prednosti suzdržanosti do braka i o štetnim posljedicama predbračnog seksualnog života. U Americi nadležne institucije sve više i više shvaćaju da nema drugoga rješenja.

  Stanje se prema boljemu mijenja i u Ugandi. Državna podrška programima odgoja za predbračnu suzdržanost i bračnu vjernost rezultirala je znatnimm padom postotka zaraženih AIDS-om s  21,2 % koliko ih je bilo zaraženih koncem osamdesetih godina, na 6,2 % u 2001. godini. Međutim, nije istina da je do toga pada došlo zbog reklame prezervativa. Dr. Vinand Nantulya, savjetnik za zarazne bolesti predsjednika Qoweri Musiveni, rekao je za "The New Republic": "Stanovnici Ugande se nikada nisu prepustili upotrebi prezervativa".

  Reklama prezervativa je dovela ne samo do lažne sigurnosti da se tako neće prenijeti AIDS, nego je zbog poticaja na nemoralni život dovela do strahovitog razbuktavanja i drugih zaraza.

 Tako je danas Humanim Papiloma Virusum (HPV-om) u SAD-u zaraženo već oko polovine mladića i djevojaka koji žive predbračnim seksualnim životom. Taj virus se prenosi preko prezervativa jednako kao i bez njega. Izaziva rak maternice. Oko 99 % žena koje obole od raka maternice, zaražene su tim virusom. U mnogim zemljama svijeta, pa i u Hrvatskoj, danas od raka maternice umire više osoba nego što ih umire od AIDS-a.

Američki nacionalni institut za zdravlje je još 1996. god u dokumentu "Consensus Statement on Cervical Cancer" utvrdio da upotreba barijernih metoda kontracepcije u koje spada prezervativ, ne potvrđuje da bi se time sprečavalo širenje HPV–a.

  Iz dokumenta "Workshop Summary" iz 2000. god. kojega je izradio isti Nacionalni institut za zdravlje, zajedno s "National Institute of Allergy and Infectious Diseases" i s "Department of Health and Human Services" vlade SAD–a, vidi se da nema niti kliničkih potvrda da bi prezervativ štitio od zaraze sifilisom, herpesom i Chlamydiom Trachomatis. Napominjem da Chlamydia izaziva upale u maternici i jajovodima što rezultira neplodnošću. Nekada zaražena žena ipak zanese, ali dijete zbog  zaraze često umre još prije poroda.

Poljupcima se prenose i hepatitisi (žutice) B i C, od kojih se često ostane doživotno zarazan, dobije cirozu i rak jetre, tuberkuloza, infektivna mononukleoza i brojne druge bolesti.

 

 Ako bi netko danas – sutra i otkrio “prezervativ” koji bi štitio od svih zaraza, on ipak ne bi štitio od grijeha. A grijeh je ovdje najveći problem.  Zbog njega propada duša.

  Još donedavno su po školama lagali da Boga nema. To je bio napad na Prvu Božju zapovijed. Međutim, reklamom kontracepcijskih i abortivnih sredstava, te poticanjem na bludnost kroz javna glasila, “medicinu”, “sistematske preglede”, škole i na razne druge načine, napadaju 5. i 6. Božju zapovijed.

  Da li će se netko opredijeliti za pohađanje vjeronauka, to je već druga tema. Međutim, moramo spriječiti da nam opet ne bi pod navodnom brigom za “zdravlje” promicali ono što je protiv zdravlja, a uz to još provodili protuvjersku djelatnost preko napada na pojedine Božje zapovijedi. A, kada se napada bilo koju od njih, onda je to usmjereno ne samo protiv katolika, nego i protiv pripadnika pravoslavne, židovske i muslimanske vjere, pa i protiv interesa ostalih ljudi.

  Roditelji s povjerenjem šalju djecu u školu. Škola nema pravo zloupotrijebiti to povjerenje napadajući Božje zapovijedi. Katolička Crkva u vezi ovoga nikada neće promijeniti svoj stav. Radi se o vječnim i nepromjenjivim etičkim načelima.

  Dragi Bog je stvorio čovjeka kao muško i žensko i zato je predvidio Sveti Sakrament ženidbe gdje se ljubav izražava na posebni način. Kroz brak kojega blagoslovi dragi Bog, muž i žena imaju priliku u ljubavi surađivati s Bogom u stvaranju novih ljudi. Oni se trebaju s poštovanjem odnositi prema tom velikom Božjem povjerenju i prema daru plodnosti koji su od njega dobili.

Ne može se biti pametniji od dragoga Boga i činiti dobro napadajući one životne principe koje nam je dao Bog u svojim zapovijedima.

Na bezbroj primjera se može dokazati da zdravlje čovjeka u velikoj mjeri ovisi o načinu njegovog života. Priroda neke greške jednostavno rečeno ne oprašta.

A, kada se moralni integritet čovjeka i onaj prirodni zdravi stid razore na jednom području, lakše se propadne i na drugom.

.

Usporedba Tajlanda i Filipina

 Tajland ima 66,  a Filipini 82 milijuna stanovnika. Prva osoba zaražena HIV–om otkrivena je i na Tajlandu i na Filipinima iste, 1984. godine. 1987. god. na Tajlandu je bilo 112 poznatih zaraženih, a na Filipinima 135.

1991. god. Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) je prognozirala da će 1999. god. na Tajlandu biti 60 – 80 tisuća zaraženih, a na Filipinima između 80 – 90 tisuća. Iste 1991. god. ministar zdrvstva Tajlanda je pokrenuo tzv. program 100 % upotrebe prezervativa. Ova inicijativa je bila široko prihvaćena, i prezervativi su se nudili u supermarketima, barovima, javnim kućama i raznim drugim javnim mjestima.

  Slični pritisci su izvršeni i na Filipine, da bi i ta država prihvatila reklame i raspačavanje prezervativa, ali je to spriječeno zbog odlučnog javnog protivljenja Katoličke Crkve. I pogledajmo sada što je uslijedilo kao rezultat. 1999. god. prema izvještaju UNAIDS, na Tajlandu je već bilo 755,000 zaraženih, od čega je već umrlo 65,000, dok je iste godine na Filipinima ukupni broj zaraženih bio 1,005, a umrlo je njih 225.

U kolovozu 2003. godine bilo je već 899,000 poznatih zaraženih na Tajlandu, a od AIDS–a je umrlo već 125,000 ljudi.

Za usporedbu, do rujna 2003. godine, na Filipinima je bilo 1,946 zaraženih, a umrlo ih je 260.

Pokazavši se nesposobnim u obuzdavanju širenja AIDS–a, Tajland se sada usmjerio na liječenje oboljelih od AIDS–a. A tko se to na Tajlandu uopće bavi liječenjem oboljelih? Većinu lječilišta vode upravo katolički misionari, Camillian Fathers, iako Tajland u velikoj mjeri očito nije prihvatio pristup sprečavanju AIDS–a odgojem za predbračnu suzdržanost i vjernost u braku kojega zastupa Katolička Crkva.

Katolički dokumenti

 

U razumijevanju problematike i u zauzimanju protiv štetnih programa, vrlo nam pomaže dokument Papinskog Vijeća za obitelj, pod naslovom “Ljudska spolnost: istina i značenje”. iz 1995. god. Preveden je i na hrvatski jezik.

   S obzirom da su se pokušaji zloupotrebe školskog sustava za širenje nemorala pojavili koordinirano u raznim zemljama, a također i povezivanje destruktivnih, antinatalitetnih međunarodnih organizacija s ateističkim protubračnim, feminističkim i protuživotnim strukturama u zemljama žrtvama, u spomenutom Crkvenom dokumentu nalazi se i poglavlje “Metode i ideologije koje treba izbjegavati”. Tu između ostalog piše:

Danas roditelji trebaju pripaziti na načine na koje se nećudoredni odgoj može prenijeti njihovoj djeci različitim metodama, promicanim od skupina sa stajalištima i interesima koji su suprotni kršćanskom ćudoređu. (t.135)

“Djeci i mladima bilo koje dobi ne smije se predstavljati nikakav materijal erotskoga obilježja, bilo pojedinačno bilo skupno”.  (t. 126.3) Ovo načelo poštivanja djeteta isključuje sve nepripadne oblike umiješanosti djece i mladih. Glede toga, mogu se, među ostalima, spomenuti slijedeće pogrešne metode spolnoga odgoja: a) bilo kakvi “dramatizirani” prikazi, oponašanja ili “uloge” koje opisuju pitanja genitalnosti ili erotska pitanja; b)stvaranje slika, plakata, modela i slično...”(127.4)

  Roditelji ponajprije moraju odbiti sekulariziran i protunatalni spolni odgoj koji Bogu daje rubno mjesto u životu i drži rođenje djeteta prijetnjom, rasprostranjenom preko velikih organizacija i međunarodnih udruženja koja promiču pobačaj, sterilizaciju i kontracepciju. Te organizacije žele nametnuti lažan način života protiv istine ljudske spolnosti. Djelujući na nacionalnoj i krajevnoj razini, ovi organizmi pokušavaju među djecom i mladima pobuditi strah glede “prenapučenosti”, kako bi promicali kontracepcijski, tj. “anti-life” (protuživotni) mentalitet. Oni šire lažne pojmove u svezi s tzv. “reprodukcijskim zdravljem” i sa “spolnim i reprodukcijskim pravom” mladih. (161).  Nadalje, neke protunatalne organizacije podupiru one klinike koje, kršeći roditeljska prava, mladima osiguravaju pobačaj i kontracepciju, promičući na taj način promiskuitet i, susljedno tomu, porast trudnoće među djevojkama. “Kako to da gledajući dvijetisućitu godinu ne mislite na mlade? Što im se predlaže? Društvo “stvari” a ne “osoba”. Pravo da se slobodno čini sve od najranije dobi, bez kočnica, ali s najvećom mogućom “sigurnošću”. Nesebično sebedarje, vlast nad nagonima, smisao za odgovornost, drže se pojmovima vezanim za neko drugo vrijeme.” (136)

  “U nekim društvima djeluju profesionalna udruženja odgojitelja, savjetnika i terapeuta za spolnost. Budući da se njihov rad nerijetko temelji na nezdravim teorijama koje nemaju znanstvene vrijednosti i koje su zatvorene istinskoj antropologiji, te koje ne raspoznaju pravu vrijednost čistoće, roditelji bi se prema tim udruženjima trebali odnositi s velikim oprezom, bez obzira na to kakvo su službeno priznanje primili, i to posebno kad je njihova točka gledišta u neskladu s naučavanjem Crkve, što je očigledno ne samo u njihovu djelovanju, već i u njihovim izdanjima koja su široko rasprostranjena u različitim zemljama.”  (138).

“Još se jedna zloporaba primjećuje kad se želi pružiti spolni odgoj, tako da se, i crtežima, djecu uči o svim intimnim pojedinostima spolnih odnosa. Danas se to često događa s obrazloženjem da se želi ponuditi odgoj za tzv. “sigurni seks”, posebno u odnosu na širenje SIDA-a (AIDS-a). U tom kontekstu roditelji trebaju također odbiti promicanje takozvanoga “safe sex-a” (sigurnog seksa) ili “safer sex-a” (sigurnijega seksa), opasne i nećudoredne politike, utemeljene na varljivoj teoriji da prezervativ može pružiti odgovarajuću zaštitu protiv SIDA-e (AIDS-a). Roditelji trebaju inzistirati na uzdržljivosti izvan braka i na vjernosti u braku kao jedinom pravom i sigurnom odgoju za zaštitu od takve zaraze”. (139).

  Hrvatski biskupi su zauzimanjem protiv nemoralnog odgoja i protiv reklame prezervativa zapravo ponovili ono što već odavno govori i Vatikan.

 

 

Ne kontracepciji i sterilizaciji !

 Sv. Otac Papa Pio XI je u Enciklici “Casti Conubii” protiv kontracepcije i protiv sterilizacije napisao: 56. Budući da su neki očito odstupili od kršćanskog, već tamo od početaka predanog i nikada prekinutog kršćanskog učenja, misleći da o tim stvarima treba svečano naviještati drugo učenje, Katolička Crkva kojoj  je sam Bog povjerio naučavanje i obranu nepovrijeđene čistoće ćudoređa, postavljena usred tih razvalina ćudorednosti, kako bi sačuvala netaknutu čistoću ženidbene veze od ove sramotne ljage, u znak svog božanskog poslanja visoko diže svoj glas preko Naših ustiju i ponovno proglašava: Svaka upotreba ženidbe gdje po čovječjem nastojanju biva bračni čin lišen svoje naravne sposobnosti da proizvede život, krši Božji i naravni zakon i oni koji takvo što čine, kaljaju se ljagom teškoga grijeha.

57. Svećenike dakle, koji se bave ispovijedanjem, kao i druge koji djeluju u dušobrižništvu, opominjemo Našim vrhovnim autoritetom kojemu je povjerena briga za sve duše, da ne dopuste da u pogledu tog vrlo važnog Božjeg zakona njima povjereni vjernici budu u zabludi; a još mnogo više, da se i oni sami čuvaju netaknutima od takvih krivih mišljenja i da ih ni na koji način ne opravdavaju.

Ako bi, Bože sačuvaj, neki ispovjednik ili dušobrižnik vodio vjernika koji ima u njega povjerenja, u ove greške ili ih u njima učvrščivao privolom ili krivom šutnjom, neka pripazi na činjenicu da će morati podnijeti strogi račun Bogu, Vrhovnom Sucu, za izdaju svoga svetoga povjerenja i neka se podsjeti riječi Kristovih: “To su slijepe vođe slijepaca: a ako slijepac slijepca vodi, obojica u jamu padnu.” (Mt 15,14)

  Sv. Otac Papa Pavao VI je 1968. god. objavio vrlo poznatu Encikliku “Humanae Vitae”. U njoj se između ostalog kaže: “... U okviru zadaće prenošenja života roditeljima, prema tome, nije slobodno postupati samovoljno, kao da bi oni mogli posve samostalno odlučivati o čestitim putovima koje trebaju slijediti; oni, naprotiv, moraju svoj postupak uskladiti sa stvaralačkom Božjom namjerom, izraženom s jedne strane u samoj naravi braka i njegovih čina, a s druge strane u stalnom naučavanju Crkve...”

  “... Isto tako treba isključiti, kako je crkveno Učiteljstvo to u više navrata izjavilo, izravno obesplođivanje, bilo stalno bilo privremeno, bilo muškaraca, bilo žena. Jednako u predviđanju bračnog čina, u toku njegovog vršenja ili odvijanja njegovih prirodnih posljedica, isključen je svaki zahvat kojemu je svrha, ili put za svrhu, to da se onemogući rađanje novog života...”

“... Ispravni će se ljudi još bolje moći uvjeriti o osnovanosti crkvenog naučavanja na ovom polju, ako ushtjednu porazmisliti o posljedicama što ih imaju postupci za umjetno reguliranje poroda. Neka u prvom redu ocijene kakav bi se širok i lagan put mogao otvoriti bračnoj nevjeri i općenitom srozavanju ćudorednosti. Ne treba mnogo iskustva da se shvati ljudska slabost i da se razumije kqko su ljudi – naročito mladi, koji su tako ranjivi u ovom pogledu – potrebni poticaja da ostanu vjerni moralnom zakonu, i ne smije im se pružiti lagodno sredstvo da krše sam zakon. Moguća je također i bojazan da muževi, koji su se već priviknuli na upotrebu takvih sredstava protiv začeća, najzad zaborave na poštovanje prema ženi, pa da ne vodeći brige oko njezine tjelense i duševne ravnoteže, učine ženu pukim oruđem koje služi njihovoj vlastitoj požudi, a ne postupaju s njome kao s družicom koju treba okruživati poštovanjem i ljubavlju.”

  Govoreći talijanskom udruženju katoličkih farmaceuta 1994. god. sadašnji Sv. Otac Papa je , naglasivši plemenitu vještinu i tradiciju farmacije, podsjetio na svoj kao i na govore svojih prethodnika – Pija XII i Pavla VI koji se odnose na moralni vid te struke i rekao: “Ne može se prihvatiti sudjelovanje u napadima protiv života ili integriteta pojedinca, protiv prokreacije ili moralnog i mentalnog zdravlja čovječanstva... Niti se može u savjesti tražiti korist od izdavanja proizvoda koji ponižavaju čovjeka” (Medicina e Morale 4, 1994., str. 762).

   Upravo su kontracepcija i sterilizacija metode protiv prokreacije a one imaju ne samo štetne posljedice za dušu, nego i za tijelo i zajednicu.

  Postoji bitna razlika između prirodne metode koja otkriva plodne i neplodne dane žene, u odnosu prema kontracepciji i sterilizaciji, gdje se radi o nedopuštenosti i griješnosti.

  Naime, kontracepcija i sterilizacija razdvajaju povezanost koju je dragi Bog predvidio između specifičnog bračnog čina i začeća. Kod prirodne metode se ta povezanost ne razdvaja, s obzirom da uopće nemaju bračni odnos u plodno vrijeme. A bračni odnos se ne mora imati ako je opravdan razlog da ga se nema.

  Naravno, seksualni odnos se uopće ne smije imati ako dragi Bog nije blagoslovio taj brak, pa se ljude u takovom odnosu ne smije niti podržavati.

 

Ne ubijanju !

  Kao što je već objašnjeno, promicanje kontracepcije uz koju ne dolazi do ubojstvenog učinka na dijete,  spada u smrtni grijeh bludnosti.

Međutim, promicanje upotrebe antibaby pilula i spirala i raznih drugih stredstava, predstavlja sudjelovanje u grijehu ubijanja ljudi. Naime, uz sve vrste antibaby pilula ipak često dođe do ovulacije i začeća. Tada dijete najčešće vrlo brzo umire od gladi, obično dok žena na sebi još niti ne primijeti znakove trudnoće, jer pilule osuše žlijezde i smanje količinu hrane  - glikogena u sluznici maternice. Kod žena koje nose spiralu i žive seksualnim životom, do začeća dolazi prosječno 3 - 4 puta u godini dana. Međutim i spirala sprečava djetetu usađivanje u maternicu, pa ono najčešće pogine u prvim danima. Pojavi se neko krvarenje i žena čak ne primijeti da je bila trudna, iako je zapravo bila. Sva ova sredstva vrlo štete zdravlju. Npr. uz spiralu se pojavljuje gnojenje u maternici, jajovodima i trbušnoj šupljini, krvarenja, bolovi, slabokrvnost itd. Žene koje gutaju antibaby pilule češće obole od raka dojke, kože i maternice, sklonije su moždanim i srčanim udarima, upalama vena s ugrušcima koji mogu izazvati emboliju, pojavi im se oštećenje jetre i vidnog živca, oslabljenje imuniteta itd.

Griješiti se ne smije nikada. Grijeh nikada nije rješenje. On samo donosi nove probleme. 

U Enciklici Sv. Oca Pape Ivana Pavla II “Evanđelje života”, pod točkom 62. nalazimo: “Prema tome, vlašću koju je Krist predao Petru i njegovim nasljednicima, u zajedništvu s biskupima koji su u više navrata osudili pobačaj i u prethodno citiranom savjetovanju jednodušno se složili glede ovog nauka – izjavljujem da izravni pobačaj, tj. hotimični kao cilj ili sredstvo, sačinjava uvijek teški moralni nered, jer sadrži namjerno ubojstvo nedužnog ljudskog bića. Ta je nauka utemeljena na prirodnom zakonu i na napisanoj Riječi Božjoj, nju prenosi Predaja Crkve i naučava redovno i opće Učiteljstvo.

  Nikoja prilika, nikoja svrha i nikakakv zakon na svijetu neće moći dozvoliti jedan čin koji je u biti nedopustiv, jer je protivan Zakonu Božjem, napisanom u srcu svakog čovjeka, razumom prepoznatljiv i od Crkve proglašen."

  Slično piše i u Enciklici “Humanae Vitae” Sv. Oca Pape Pavla VI: “Oslanjajući se na ova temeljna načela ljudskog i kršćanskog učenja o braku, moramo još jednom izjaviti da je kao dopušten način regulacije poroda, posve isključen izravan prekid već započetog procesa rađanja, a naročito izravan pobačaj, pa makar to bilo iz razloga liječenja.” HV, 14)

  U točki 72. Enciklike “Evanđelje života” Papa piše: “Zakoni koji odobravaju i podupiru pobačaj i eutanaziju postavljaju se, dakle, posvema, ne samo protiv dobra pojedinca, nego i protiv općeg dobra i prema tome, potpuno su lišeni autentične pravne valjanosti."

 

Ne umjetnoj oplodnji !

  Zbor za nauk vjere Katoličke Crkve je objavio dokument “Donum Vitae” kojega je potpisao sadašnji Sv. Otac Papa i naredio njegovo objavljivanje. U njemu se detaljno objašnjava zbog čega su nedopuštene i grešne umjetne metode poput inseminacije i oplodnje u epruveti: između ostalog, na nemoralni način uzimaju spermatozoide, a do začeća dolazi bez specifičnog čina bračne ljubavi. Osim toga, saznajemo da mnogu djecu začetu u epruveti ubijaju na razne načine. U knjižarama “Kršćanske sadašnjosti” može se nabaviti prijevod toga dokumenta na hrvatskom jeziku po simboličnoj cijeni, a za sada iz njega samo kratki citat:

“ Stoga dijete ima pravo, kao što je spomenuto, biti plod specifičnog čina bračne ljubavi svojih roditelja, a ima također pravo biti poštivano kao osoba od časa svoga začeća” (str. 44)

 

Zaključak

   Njemački teolog Michael Seiler je napisao jednom učitelju: "Dragi moj! Naše vrijeme hoće biti bez Boga mudro i sretno – to je prva glupost. Ono hoće bez samozataje biti ćudoredno – to je druga glupost. Ono hoće biti veliko bez pravednosti – to je treća glupost. Konačno, ono želi mudrost i blaženstvo, krepost i veličinu ostvariti bez blagog utjecaja kršćanstva i to je konačna – glupost nad glupostima. Protiv tih gluposti moraš svoje slušatelje dan i noš jačati inače nema spasa niti učeniku ni učitelju!"

 Svako poganstvo, umjesto jedinog i pravog Boga, ima lažne "bogove" koje si pokušava kreirati prema vlastitim prohtjevima, ili pak čovjeka želi postaviti na mjesto koje pripada Bogu. Onaj tko želi osporiti nekomo njegovo ljudsko dostojanstvo i zloupotrijebiti ga, na neki način želi sebe proglasiti lažnim "bogom". Tako su postupali brojni diktatori i carevi svijeta kroz povijest, pa do onih nedavnih i današnjih dikatora koji po školama, javnim glasilima, medicini i po drugim područjima žele nametnuti odgoj ili ponašanje u suprotnosti sa zapovijedima i planom jedinog i pravoga Boga. On nas je stvorio,  On zna kako treba živjeti. Nitko ne može načiniti dobar odgojni program, pa niti za očuvanje zdravlja, ako je protivan nekoj od Deset Božjih zapovijedi.

  U veljači 2008, Sveti Otac Papa je poslao poruku nadbiskupu Geraldu Lyriu Rochi, predsjedniku Brazilske biskupske konferencije. U njoj piše da potovi koje zacrtava kultura koja je bez Boga i njegovih zapovijedi, ili koja je čak protiv Boga, na kraju čine kulturu koja je protiv ljudskoga bića i dobra naroda". (kta/rv, 8. II 2008).

  Život u skladu s Božjim zapovijedima čuva čovjeka od brojnih bolesti i neprilika i pomaže mu u čuvanju moralnih, psiholoških i bioloških predispozicija za uspješni brak i roditeljstvo.

    O školi u velikoj mjeri ovisi kakav će život provoditi sadašnji učenici, kakve će brakove ostvarivati, koliko će imati velikodušnosti  prema prihvaćanju djece, pa čak i kako će ih danas sutra, ako ih budu imali, odgajati.

  Zdravlje spolnih organa se mora čuvati. Njega upropaštava predbračni i izvanbračni seksualni život. Činjenica je da ga se ne može sačuvati kontracepcijskim i abortivnim postupcima, nego ga se tako samo uništava.

  Maternica također mora biti zdrava. Jasno je da je zdravlje cijele žene upropašteno kada joj je upropaštena maternica. Što je sa zdravljem jednoga naroda kada se tome narodu sistematski uništava zdravlje maternica preko antibaby pilula, spirala, brojnih spolnih bolesti koje se prenose i preko prezervativa i na slične načine? A, kada se nekome narodu uništi maternice znatnog broja žena, onda se je biološki vrlo oslabilo i taj narod, a dovelo ga se je i pred ponor fizičkog nestanka! Postalo je očito da je ovo postao cilj raznim međunarodnim organizacijama koje financiraju tzv. školski “spolni” odgoj u postkomunističkim europskim zemljama i raznim drugim dijelovima svijeta.

 Učenici su vrlo dragocjeni. Upravo od njih očekujemo doprinos u obnovi naše opustjele domovine. Ne smije im se davati udžbenike sa štetnim sadržajima i razne druge  nemoralne programe koji bi podržavali grijeh, bez obzira od koga dolazili prijedlozi, pozivi ili preporuke.

Treba i te kako voditi računa o moralnoj izgrađenosti osoba koje rade u Ministarstvu prosvjete, ali i po školama.

    Hrvatska je prilično malena država i dobro se zna koje su to konkretne osobe i konkretne institucije desetljećima, a i u posljednje vrijeme provodile nemoralni tzv. “seksualni odgoj” po školama, kako kroz neprihvatljive udžbenike, tako i kroz dodatne sadržaje. U njih se ne može imati povjerenja. Što god su više radili, od toga je bilo više štete. Ne smije im se dopustiti da i dalje ostvaruju svoje planove niti da kreiraju bazu za daljnje djelovanje kroz posebni predmet u školi a niti kroz druge programe.

 

7. II 2008.