Igre iz našeg kraja
 |
Potezanje kuke
Preko stola dvojica sudionika uhvate se srednjim prstima i vuku svaki prema sebi. Onaj čiji se prst ispravi, izgubio je. Vrlo često prsti ostaju savijeni, pa gubi onaj koga odvuku njegovog mjesta.
Potezanje klipa
Dvojica protivnika sjednu na pod, tako da su im stopala kod ispruženih nogu spojena. Uzimaju drveni klip s rukama naizmjence poredanima na klipu. Igru gubi onaj koji je podignut, ili onaj koji prvi popusti.
Jačanje u kaiš
Dvojica hrvača prime se za kaiše (remenje) na hlačama i podbacuju nogu jedan drugome. Onaj koji prvi padne na zemlju, odnosno onaj koji je donji, poražen je.
Jačanje u kosti
Pravila igre su kao i u prethodnoj igri, s tim da se natjecatelji jačaju tako da jedan drugoga što više stisnu oko trbuha ili grudi, podbacujući noge jedan drugome.
Skakanje s mista
Povuče se linija ili stavi manji prut kao mjesto odakle se skače. Tko dalje skoči, pobjednik je.
Skakanje trke
Sve je isto kao i u prethodnoj igri, samo što su natjecatelji po volji mogli uzimati dužinu zaleta. Za onoga koji prekorači kaže se da je - ¨prisro¨.
Skakanje s kamenjem
Igrač također zauzme pozu za skakanje, kao u igri skakanja s mjesta. Svaki igrač u objema rukama drži kamenje. Nekoliko puta zamahne rukama i skoči.
Skakanje troskoka
Dužina zaleta bila je slobodna. Igrači se zatrče izvodeći dva duga koraka i pri trećem koraku skaču.
Boškanje
Svaku igru u kojoj se nešto sakrivalo u terluke ili kape mještani nazivaju boškanje. Najčešće se to radilo tako da se prsten sakrivao u terluke. U ovoj igri postojale su dvije grupe igrača. Igrali su u konje, koze ili u nešto drugo, ovisno o tome kako se dogovore. Kada se dobije 50 koza, kaže se - ¨Dobio pola tovara¨¸ a 100 koza značilo je cijeli tovar. Jedna skupina sakrivala je prsten pod terluke, a druga je pogađala. Uspješniji su bili oni koji prije pogode ili nađu prsten. Ova igra uglavnom je završavala kaznama.
Kozanje
Mnoge duge hladne zimske noći protjecale su uz ovu igru. Ona je ista kao igra današnjeg mlina, samo što su figure najčešće bile grah i kukuruz.
Zumbanje
Jabuka je visila na koncu, a ruke za leđima. Sa svake strane jabuke nalazili su se igrači čiji je zadatak bio da dobro zinu i odgrizu što veći komad jabuke. Ova igra bila je prilično neugodna jer se često događalo da jedan ili oba igrača odu nateknute usne ili razbijena nosa. Zujalica Jedan od igrača stavi desnu ruku ispod lijevog pazuha tako da ispruži dlan, a lijevi dlan namjesti sa strane uz lijevo oko. Ostali prisutni udaraju u desni dlan vičući - ¨Zu!¨. Udareni pogađa tko ga je udario i ako pogodi, na redu je onaj koji je udario, a ako ne pogodi, isti igrač ostaje za daljnje udaranje.
Tuča glavama
Igrači se zalete i glavama se sudaraju. Pravilo igre je bilo da se udara čelom i protivnik se nije smio udariti u nos ili oko.
Ljuljačke
Djeca su najčešće, čuvajući blago u polju, savijala hrastove grane i pravila ljuljačku. Krajeve grana dobro bi umotali jednu drugom ili uvezali nekakvom špagom i ljuljali se.
Igra aberećke i aprtude
Igrači su podijeljeni u dva reda, međusobno odmaknuta najmanje 10 metara. Svi igrači čvrsto se drže za ruke. Igra počinje dozivanjem:
Prvi red: Abe rećke!
Drugi red: Apr tude!
Prvi red: Abr koga?
Drugi red: Apr tebe!
Pozvani igrač u jakom trku nastoji probiti red, odnosno probiti vezu među rukama. Ako probije red, odvodi jednog igrača u svoj red, a ako ne probije, ostaje u tom redu.
Igra vule
Vule u ruci drži štap i za sobom vuče ostale igrače. Oni ga pitaju: ¨Što to jedeš Vule?¨¸ Vule odgovara: ¨Kruva i sira¨. ¨Bi li nami dao?¨ ¨Ne¨- kaže Vule i ošine (udari) štapom onog posljednjeg.
Igra kobile
Jedan od igrača koji stoje naglo se sagne da ga drugi preskaču. Kad bi svi preskočili, isti zauzima viši, zatim najviši stav. Tko ne uspije preskočiti, zauzima stav da preko njega preskaču.
Bacanje kamena s mista, s koraka i trke
Bacač baca kamen tako da stavi nogu uz crtu odakle se baca. Ako se bacalo s koraka, bacač bi prije bacanja napravio jedan skok od jednog koraka i onda bi bacio kamen. Kod bacanja kamena trke bacač se zaleti koliko hoće i kada dođe do starta, baca kamen. U sva tri oblika bacanja važnije je bilo da bacač ne ¨prisre¨ (ne prijeđe crtu), a pobjednik je onaj tko najdalje baci kamen.
Miša i mace
Djeca se uhvate u kolo u kojem je miš, a maca je izvan kola. Maca pita miša: ¨Što to jedeš Mijo?¨ Na to Mijo odgovara: ¨Kruva i sira.¨ Opet maca pita:¨Bi li meni dao? ¨ Mijo odgovara: ¨Ne bi.¨ Onda nastupa maca, želi ući u krug i uloviti miša. Djeca u krugu brane maci da uđe u krug i uhvati miša. Ako bi maca probila vezu i ušla u krug, djeca su puštala miša da bježi iz kruga, a maci nisu dala van.
Igra varibake
Igrala se tako da se jedan prut (štap) držao u desnoj ruci, a drugi bacao u zrak. Kada se bačeni prut vraćao na domet pruta u desnoj ruci, udaralo ga se tako da ode što dalje.
Igranje lopte
Uglavnom se igrao nogomet, a ponekada odbojka i košarka. Nogomet se igrao na male i velike golove. Golovi, veliki i mali, najčešće su se obilježavali pomoću dva kamena. Igralište nije bilo ograničeno u širinu tako da igrači nisu poznavali pojam «outa». Utakmica je trajala najčešće dugo. Unaprijed bi se dogovorilo da je poluvrijeme kad neka ekipa da određeni broj golova. Nekada su se lopte pravile od različitih krpa, od mišca zaklanih svinja itd. Kasnije, a osobito nakon odlaska ljudi na privremeni rad u Njemačku, gotovo svako dijete imalo je loptu i kopačke. Najčešće su se utakmice igrale između starih i mladih, odnosno onih koji su odslužili vojsku i onih koji nisu. Uvijek su se održavale utakmice između zaselaka. U Lištanima se 70-ih godina osniva nogometni klub ¨Zadrugar¨, u kojem su igrali momci iz pet sela ( Donjih i Gornjih Rujana, Lištana, Odžaka i Čaića). Većina je navijala za Dinamo ili Hajduk, pa su se vrlo često održavale utakmice između klubova pod tim imenom. Košarka se u početku igrala na jedan koš. Koševi su bili stare kante obješene na stablo.
dr. sci. Petar Džaja ¨Hrvati u Donjim Rujanima¨
