Inicijativa Ante Čolaka, HSS-ova zastupnika u Parlamentu Federacije BiH, da se napokon riješe nesporazumi oko naknade Hrvatske elektroprivrede općinama Tomislav Grad i Livno za korištenje vode Buškog jezera, izazvala je veliko zanimanje Duvnjaka i Livnjaka.
O čemu se radi?
- Vode Buškog jezera proizvode struju u pet hidrocentrala na Cetini, a HEP je na tim vodama od 1974. godine zaradio 1,5 milijardi eura čiste dobiti. Za to vrijeme Tomislav Grad i Livno su dobivali ni milijun maraka godišnje. Naprotiv, izgubili smo 20 tisuća raseljenih, a stanovništvo koje je ostalo nema ni njiva i livada, koje su potopljene, ni vode, ni kvalitetne struje - kaže Čolak.
Novi ugovor
- Ali, takvi su ugovori. - Ugovori su sklopljeni u vrijeme komunizma i jedne države. Danas su okolnosti sasvim drugačije. HEP je, primjerice, uknjižio na sebe taj prostor i resurse, ali BiH i Hrvatska uopće nemaju ugovor o imovinsko-pravnim odnosima. A veliki je apsurd da hrvatsko resorno ministarstvo daje koncesiju za korištenje voda Buškog jezera u BiH, dakle drugoj državi. Kako hrvatsko ministarstvo može dati koncesiju na vodu?
- Izjavili ste za HTV da sve to treba postaviti na druge osnove. Na što konkretno mislite?
- Mislim da novi ugovor mora uvažiti tržišne, interesne i pravične odnose. To treba biti zajednička tvrtka sa zajedničkim ulogom, rizikom i raspodjelom dobiti po načelu pola–pola. U krajnjoj liniji to znači da bi oštećene općine Livno i Tomislav Grad mogle dobivati godišnje po desetak milijuna maraka u svoj siromašni proračun. Jer to je naše najveće prirodno bogatstvo.
- Ne bojite li se da će ova inicijativa izazvati negativne reakcije u Hrvatskoj, koja svake godine financijski i na druge načine pomaže Hrvatima u BiH?
- Prvo, Hrvati iz BiH nemaju se čega sramiti, oni za Hrvatsku ratuju, natječu se u športu, pjevaju, pišu... i demografski je vitaliziraju već stoljećima. Drugo, HEP nije Hrvatska ni hrvatski narod, nego jedna tvrtka koju sutra može kupiti neki bogati Rus i po postojećim ugovorima kazati: Buško jezero i sve oko njega je moje. A što se tiče pomoći, danke, Hrvatska. Ali mi ne želimo biti prosjaci, nego živjeti od svoga sa čistim računima. Kada pogledamo što ove naše dvije općine dobivaju i daju, to bi se moglo usporediti sa čovjekom kojemu posudiš deset tisuća maraka, a onda te on počasti. A glavnicu ne vraća. Jesmo braća, ali nam kese nisu sestre.
