Obitelj mu plaćala mise zadušnice, a Stipe živ i zdrav u Njemačkoj

ivot često ispisuje romane pa je jedan takav slučaj zabilježen u duvanjskom kraju gdje je nakon punih 67 godina otkriveno kako je navodno nestali Stipe Šola živ i zdrav i živi u Njemačkoj. Kada je ovih dana prisojački matičar Vinko Drmić (65) dobio zahtjev iz Policijske postaje Tomislav Grad da pošalje rodni list i uvjerenje o državljanstvu za Stipu Šolu, rođenog 24. rujna 1924. godine, našao se u nedoumici.

Stipu je pronašao u matičnim knjigama, ali ga nije našao u knjizi državljanstva. Pošto je za tolike godine upoznao sve stanovnike oko Buška jezera, čudno mu je bilo da ne zna rečenog Stipu:

- Kad sam vidio da je Stipinu ćaći ime Miše, a materi Vida, sitio sam se da su se tako zvali roditelji pokojnog Ilije Šole koji je prije mene radio na mistu matičara. Onda ja nazovem Ivana Đirića iz Grabovice, znam da je i on rođen 1924. godine, pa ga pitam ko bi moga bit taj Stipe. Đirić mi veli da to more bit samo Stipe Šola Mišin, njegov vršnjak kojega je nestalo 1941. godine.

- Znam Stipu ka i sebe - veli nam stari Đirić. - Bio visok, kršan i okoprčan. Taj nije da na se. Unda su četerest prve došli u selo neki ljudi iz “Hrvatskog radiše”, pa kazali kako Njemačka traži radnu snagu. Ovlen je otišlo 18 momaka, a među njima i Stipe. Neki su se vratili nakon rata, neki poginuli, a o Stipi se ništa nije znalo. I klupko se počelo odmotavati.

Brzinom munje se saznalo da podatke o Stipi Šoli traži bh veleposlanstvo iz Münchena i da se Stipe živ i zdrav nalazi u jednom staračkom domu kraj Münchena. Vijest je došla i do Stipine rodbine. Prvo smo pronašli njegovu sestru Kaju Šarić u Grabovici, gluhu, ali pametnu staricu od 92 ljeta.

- Rekla mi moja ćer Luca da je Stipe živ, čujem da je moj unuk Ante bio kod njega, ali ne znam, dušo moja, što bi ti kazala. Mi sve suze za njim isplakale, sto misa za njegovu dušu platili… A on živ, Bog ga pomoga. Ko, i ja bi tribala ić tamo, ali kako. I ja samo čekam da me se Bog spomene. Ne znam, dušo moja, ništa. Evo, ja na smetnji dici, a šta će bit ako još i oko njega moraju vodit brigu. Odavno i ne sanjam po noći. A sad kad se probudim, ljudi navrnu i kažu da je Stipe živ. Pa mi sve pobrkalo. Ka da mi san dolazi u glavu po danu, kad se probudim.

Kajina kćerka, a Stipina sestra Luca Ćurić živi u Koritima. Bistra i rječita žena koja je malo bolje pojasnila svu situaciju oko ujaka joj Stipe.

- Čim je čuo da je ujac Stipe živ, moj je sin Ante, koji radi u Njemačkoj, odma otiša do toga doma i pronaša ga. Sve ujac zna, ali slabije priča. Pa ga Ante pita bi li se vratio u Grabovicu. A Stipe dreto kaza: jok. Čini se da je on otiša s njemačkom vojskom na Rusiju, a kad je Njemačka izgubila rat, on se kasnije nije smio javit. I živio čitavi život ka čovik bez papira, bez osobne i putovnice, stalno u nekom domu i pod kontrolom. Nit se ženio, nit išta radio. Zamisli ti, njegovi sestrići, rodijaci, susjedi… živili 40 godina u njegovu susjedstvu, a on im se nije smio javit.

Otišli su kod njega i još dva moja brata, Jozo iz Švedske i Ilija iz Splita. Ne znamo šta će bit, ali se meni na sve to suze svrnu na oči. Nu ti, rašta je moj ujac otiša u Njemačku, ko mu je u kosti utisno toliki stra, rašta se još ne smi javit… A šta je s još 200 naši momaka iz naše župe koji su pobijeni u Drugom svjetskom. Ja govorim svojim sinovim da tuže Njemačku.

Sudeći po Lucinim riječima, potragu za Stipinim korijenima i podrijetlom inicirala je vlasnica doma gdje Stipe živi. Koliko god obitelji bilo drago čuti da je Stipe živ, toliko su kivni što to ranije nisu učinili. No o svemu će sve više znati za nekoliko dana, kada se Ante vrati iz Njemačke. Duvnjaci su iz Njemačke uvozili sve i svašta, pa eto i žive mrtvace.

(Slobodna Dalmacija)