MJEŠTANI TRIJU SELA OKO BUŠKOG JEZERA TRAŽE DA HEP ODŠTETU
PLAĆA NA NJIHOV RAČUN
Novac za Buško blato "curi" na sve strane
Mještani pripremaju peticiju kojom će se od HEP-a tražiti da se sredstva koja se plaćaju kao odšteta za potopljeno Buško blato, ne uplaćuju na račun općine Tomislav Grad, nego na poseban račun koje će te tri župe otvoriti kod neke poslovne banke jer taj novac završava na raznim drugim adresama
piše Petar MILOŠ
snimio Tomislav MARIĆ
Mještani triju župa oko Buškog Blata, Kazaginca, Prisoja i Grabovice, pripremaju peticiju kojom će od Hidroelektrane Orlovac, Elektroprivrede Dalmacije i Hrvatske elektroprivrede tražiti da se sredstva koja se plaćaju kao odšteta za potopljeno Buško blato ne uplaćuju na račun općine Tomislav Grad, nego na poseban račun koje će te tri župe otvoriti kod neke poslovne banke.
Također se peticijom traži da Hrvatska elektroprivreda poveća naknadu za korištenje voda iz hidroakumulacije što je do sada iznosila 0,005 maraka po proizvedenom kilovatsatu električne energije.
Mudri samoupravljači
— Vlasti nas sustavno raseljavaju i pljačkaju već 35 godina, kada se počela graditi hidroakumulacija — ogorčeno nam priča na velikom odmoru nastavnik Bože Drmić iz Prisoja. Komunisti nam potopili polje za mizerne cijene zemljišta i raselili ljude. Prije četrdeset godina ovdje je živjelo oko šesnaest tisuća ljudi, danas četiri puta manje.
Kad je jezero napravljeno, onda su nam obećali da će Elektroprivreda Dalmacije plaćati na ime naknade 180 tisuća maraka i da se ta sredstva moraju utrošiti na području Buškog Blata koje je oštećeno. Pa su nam pokazali i samoupravni sporazum.
 No, u našoj duvanjskoj općini bilo je mudrijih samoupravljača koji su novac trošili na pokrivanje gubitaka u nekim poduzećima i za općinske plaće, ali se nismo usudili prosvjedovati. Ali nam nije jasno da se i danas općinske vlasti ponašaju na isti način. Evo, za prošlu je godinu od sredstava hidroakumulacije utrošeno na našem području samo četrnaest posto sredstava. Još grade vodovod Josipa Jovića.
Bože nam je Drmić još ispričao da se već trideset godina iz Buškog jezera eksploatira pijesak. Prvo su to radili Livnoputovi, a zatim i brojni privatnici. Po njegovoj računici izvezeno je više od milijun kamiona. Da se kubik naplaćivao samo kunu, bila bi to zarada od deset milijuna kuna.
— Kad smo se u komunizmu pobunili zbog toga, došli Marko Musić, predsjednik Komiteta u Duvnu, i Stipe Brdar, direktor Livnoputova, pa nam zaprijetili da će nas sve zatvoriti. Jer, postoje "viši društveni interesi".
Zbog "viših društvenih interesa", ni do danas nije izvršena prekategorizacija cesta, pa je cesta od Tomislav Grada do Prisoja magistralna, a od Prisoja do Kazaginca županijska, da bi od Kazaginca, bez vidljiva razloga, opet postala magistralna. Zbog viših društvenih interesa, mnogi Bužani objese svoje mobitele na drvo pred kućom gdje ima signala, pa trče van kad zazvoni. Od svega je najzanimljivije da su im vlasti potopile polje, da ta voda proizvodi struju, a oni još uvijek nemaju ni vode ni prave struje. I ne samo to. Ovdje se riba eksploatira na crno.
Spas za Dalmaciju
— Ja sam, ajmo kazati, integralni Hrvat, ali mi krivo kad nas iz Hrvatske prozivaju za novce koje nama daju — veli Bože. — A zaboravljaju da struju dobivaju i na našoj nevolji, vode iz Buškog jezera pokreću tri-četiri centrale na Cetini, zna se da je u Domovinskom ratu to spašavalo Dalmaciju. Nije meni to žao, nego hoću kazat da nam Hrvatska treba više plaćati od onih 0,005 maraka po kilovatsatu.
 Ne može se kazati da su raseljeni Bužani danas nesretni (kao njihovi rođaci u zavičaju). Odreda su to radini i sposobni ljudi koji su se snašli. Spomenimo samo Ćurkoviće, Mamiće, Šole, Ivančiće, Ljubičiće, Reniće, Šariće, Kolake, Čule... Ivančići iz Zagreba su napravili veliki voćnjak pokraj jezera u Prisoju, Mamići od kamenih kuća i pojata krasne vikendice na rodnim Zidinama, a Nikola Renić gradi hotel u Kazagincu. Jer, krasan je ovo prostor, na domak Kupresa i Blidinja s jedne, te Splita i Makarske s druge strane. Ćurkovići su u Širokom i Tomislav Gradu otvorili pogone, a u Grabovici grade pravi dvorac na rodnoj kamenoj kući s bazenom na katu.
— Sva četeri sina su mi u Zagrebu - veli nam Zorka Ćurković. Ne znam šta će im ova kućerina. Je lipa vidit, ali od lipote se ne živi. Moj pokojni je uvik govorio da se dica ne bi ni selila da je selo nakon potapanja polja dobilo struju, vodu i telefon. I dica sad govore da je to najvažnije. Da je to u redu, onda bi oni i ovdi otvorili tvornicu.
U Kazagincu svraćamo do bivše zgrade osnovne škole. Umjesto djece, u njoj su smješteni pripadnici DGS-a, odnosno Državne granične policije Kamensko. Šezdesetak mladih i uljudnih ljudi, svih nacija i vjera. Jesu li oni jamstvo demografske obnove sela oko Buškog jezera. I da ne bi bilo zabune, oko Buškog jezera su ne samo duvanjska nego i livanjska sela. Neki čak predlažu da se ta sela izdvoje iz Livna i Tomislav Grada, te formiraju vlastitu općinu.
Bilo kako bilo, činjenica je da je Buško Blato prelijepo. Ali i tužno. Najveseliji su oni što su odselili. Pa mi pade na pamet priča o onoj hrvatskoj braći i sestrama, o sestri Bugi koja je navodno stolovala ovdje, pa je po njoj i Buško Blato dobilo ime. Bit će da je ipak ovdje stolovala kraljica Tuga.
|
|
