Sveti Juraj (Jurjevo)

Po tradiciji je sveti Jure bio rimski časnik. Mučen je i pogubljen u Kapadociji (Mala Azija) 23. travnja 303. godine za vrijeme Dioklecijanova progona kršćana. Pokopan je u Palestini u Lidu. Na njegovom je grobu izgrađena katedrala. Iznimno je štovan svetac kod mnogih naroda, a Hrvati su mu od romanike gradili crkve: kao u Putalju kod Solina u 9. stoljeću. Sv. Juri posvećena je i crkva u Podbrežju kod Zenice za vrijeme Kulina bana (1193.). Sv. Jure je bio zaštitnik srednjovjekovnoga bosanskog kraljevstva, Poljičke Republike. U naše je vrijeme zaštitnik Visa, Senja, Lovrana; Barcelone, Genove; Engleske, Portugala, Armenije, Gruzije i td. Od 6. st. legende pripovijedaju o njegovoj mučeničkoj smrti. Od 12. st. pripovijeda se o čudesima koja su se dogodila po zagovoru sv. Jure, a od tada do danas u usmenoj je komunikaciji motiv sv. Jure koji je kopljem proboo zmaja.

Godine 1380. nastala je prva hrvatska lirska pjesmarica, a u njoj je prva pjesma Pisan svetoga Jurja. Danielle Farlati (1690.–1733.) u djelu Illyricum sacrum navodi da se pokatkad običavalo prije svete mise u "Jurjevoj crkvi u Kaštel Sućurcu recitirati vrlo zbijenom mnoštvu s povišenog mjesta (…) ugodnim ritmom hrvatski pisanu povijest o životu i mučeništvu Sv. Juraja, o glasovitoj njegovoj pobjedi u kojoj je ubio zmaja." Na Jurjevo su se zelenilom kitili ljudi, domovi, štale, stoka, prilazi u dvorišta. Vjerovalo se da će zelenilo odagnati demone. U narodnom vjerovanju i sv. Jure se pojavljuje u zelenilu. Zelenilo, dakle, u narodnom vjerovanju ima apotropejsku moć.

Nekoć su se na Jurjevsko navečerje, a ponegdje i na Jurjevo palili krjesovi. Po garištu tih krjesova pregonila se stoka. Taj je obred istovjetan navedenom obredu kod uskrsnih krjesova i ima apotropejski karakter.

U rano Jurjevo jutro domaćin s vodokrsnom vodom moleći se poškropio bi štalu i stoku kako bi cijelu godinu bila sačuvana od vukova, bolesti i demona. Prije izlaska sunca travari su brali trave kojima su liječili ljude. Vračari su također prije izlaska sunca brali trave kojima su vračali.

Među Hrvatima u Bosni i Hercegovini, su momci i ljudi obilazili sela trubeći u trubaljke (trubaljike) savijene od vrbove ili ljeskove kore. Tim apotropejskim obredom željeli su se otjerati demoni i pokvariti čini raznim vračarama. U dinarskim je krajevima kod Hrvata i muslimana bio običaj ljuljanja mladeži. I taj je obred imao apotropejski karakter jer se vjerovalo da će se tim obredom predusresti bolesti.

Na Jurjevo bi se prije izlaska sunca kupalo ili umivalo vodom u koju bi se stavljalo bilje ili omaja (pjenušava voda s mlinskoga kola). Vjerovalo se da to doprinosi zdravlju i ljepšem tenu.

Stoka se udarala blagoslovljenom ili svježom zelenom grančicom i vjerovalo se da će se tako zaštiti od uroka, vještica i drugih demona.