Uspon Hrvatske u doba Petra Krešimira IV i Demetrija Zvonimira

Uspon Hrvatske


 

Iako je vlast Bizanta u Dalmaciji bila samo formalna, dalmatinski gradovi od Bizantskoga Carstva još su se više udaljili kada je 1054. godine došlo do crkvenog raskola.Ranije uspostavljena povezanost Dalmacije i Hrvatske u to se vrijeme pretvorila u stvarno integriranje dalmatinskih gradova i otoka u sastav hrvatske države, pa je papa  mogao Petra Krešimira i službeno osloviti »kraljem Dalmacije i Hrvatske«.Krešimir je uviđao važnost gradova i mora, koje u jednoj ispravi naziva »našim morem«, pa je želio imati gradove na hrvatskome državnom teritoriju, kako ne bi bio ovisan o dalmatinskim gradovima u kojima je većinu još uvijek činilo romansko stanovništvo. U Krešimirovo doba nastaje grad Šibenik (Krešimirov grad), a gospodarski i politički ponovno se uzdižu Nin i Biograd, koji postaje političko središte hrvatske države.Istodobno je učvršćivana vlast hrvatskoga kralja i u unutrašnjosti. U Krešimirovoj su pratnji dva bana. Ban Gojčo upravljao je Likom, Gackom i Krbavom, dok je Zvonimir upravljao krajem između Save i Dravi. Krešimir, koji nije imao muškog potomstva, odlučio je za svoga suvladara i prijestolonasljednika uzeti slavonskoga bana Zvonimira, čovjeka jakog položaja s dobrim političkim vezama. Zvonimir je bio oženjen Jelenom,sestrom ugarskoga kralja Ladislava. pa je na taj način učvršćen politički položaj hrvatske. Krešimirov nećak Stjepan poslan je u splitski samostan Sv. Stjepana pod Borovima.
Sjedinivši Dalmaciju,Hrvatsku i Slavoniju, te Neretvansku kneževinu i dio Bosne, Krešimir je mogao izjaviti da je »svemogući Bog proširio naše kraljevstvo na kopnu i na moru«. Hrvatska je ponovno postala snažna država, a način na koji su sjedinjene hrvatske zemlje pokazuje promišljenost i mudrost vladara koji je bez prolijevanja krvi ujedinio hrvatski etnički prostor.Za Krešimirova vladanja u dalmatinske gradove u većoj mjeri počelo se naseljavati hrvatsko stanovništvo, pa će oni postupno sve više poprimati hrvatsko obilježje. Petar Krešimir osiguravao im je pravnu sigurnost i tržište, a to se povoljno odrazilo  na  gospodarski razvoj i gradova i hrvatske države u cjelini.


             

                   Najstariji prijepis povelje kralja Petra Krešimira

 

Sukob reformne i protureformne stranke

Krešimir se našao pred prvim velikim iskušenjem već neposredno po stupanju na vlast jer se na Zapadu javio reformni pokret s ciljem objedinjavanja, jačanja i osamostaljivanja zapadne Crkve. Glede promicanja reformi papa Nikola II. sazvao je koncil u Lateranu na kojem su usvojeni zaključci koje su od tada svećenici podložni papi morali provoditi. Kako bi nova pravila proširila, Crkva je slične sinode organizirala i drugdje, a jedan od prvih održan je.1060.godine  u Splitu. Dalmacija je bila izrazito osjetljivo područje jer je dugo bila pod vlašću Bizanta, pa je sabor prvenstveno bio uperen protiv onih običaja u dalmatinsko-hrvatskoj Crkvi koji su slijedili tradicije kršćanskog Istoka, poput ženidbe svećenika i nošenja brade. Posebno pitanje bilo je slavensko bogoslužje, budući da reformni pokret nije mogao dopustiti tako izražene razlike unutar Crkve jer bi to moglo ugroziti jedinstvo zapadnog kršćanstva. Zato je na saboru donesena odluka o zatvaranju crkava u kojima se bogoslužje obavljalo na slavenskom jeziku, a biskupima je bilo zabranjeno posvećivati za svećenike Hrvate koji ne bi naučili latinski jezik. Na čelo dalmatinsko-hrvatske Crkve postavljen je osorski biskup Lovro koji je bio vatreni pristaša reformi.Slavensko svećenstvo, najzastupljenije na kvarnerskim otocima, nije prihvatilo te zaključke. Stoga je došlo do žestokih sukoba koji su podijelili kraljevstvo na reformnu i protureformnu stranku. Protureformnoj stranci pogodovale su prilike na Zapadu gdje je car pružao podršku papinim protivnicima. Uz njegovu je pomoć ustoličen i protupapa u kojem su protivnici reformi u Hrvatskoj i Dalmaciji našli saveznika. Sukobi reformne i protureformne stranke u Hrvatskoj počeli su prerastati u građanski rat te je papa poslao u Hrvatsku kardinala Ivana da spriječi sukobe i učvrsti reforme.Petar Krešimir IV. predviđao je pobjedu reformne stranke, Zato je podržavao reforme i progonio protureformne pristaše. U Biogradu je potakao osnivanje dvaju benediktinskih samostana i obdario ih posjedima, pa je samostan Sv. Ivana raspolagao najvećim zemljišnim posjedom u Hrvatskoj. Krešimirovo je dobročinstvo uživala i Crkva u dalma tinskim gradovima. Zadarski ženski samostan Sv. Marije bio je oslobođen javnih podavanja, a uz Krešimirovo je odobrenje na Rabu osnovan i samostan Sv. Petra u Supetarskoj Dragi.Sukob se počeo smirivati nakon novog crkvenog sabora održanog 1074.godine u Splitu na kojem je obnovljena i ninska biskupija,ali u znatno manjem opsegu no što ga je imala u X.stoljeću.  

Hrvatska kuna