Bleiburg 2010.

Bleiburg.15.svibnja 2010.

Nebo se rasplakalo u spomen na 65.obljetnicu stradanja hrvatskih mučenika na ovom polju. S osjećajem tuge i poštovanja stojimo na ovom mjestu,ali i ponosno jer tu je preko 6500 domoljuba iz svih hrvatskih krajeva čiji su vitezovi krvlju natopili ovu zemlju. Slijevaju se kolone ljudi noseći hrvatske zastave s imenima naših gradova:Tomislavgrada,Rame,Kupresa,Livna,Posušja,Čitluka, Širokog Brijega,Čapljine,Ljubuškog i još mnogih drugih iz svih krajeva Lijepe naše i skrušeno zauzimaju mjesto pred oltarom očekujući početak Svete mise.

I u ratu i u miru,s ponosom, neka se vijori zastava brigade "Kralj Tomislav" uz našeg stjegonošu Stipu Drmića

Na samom početku komemoracije sve nazočne je pozdravio potpredsjednik hrvatskog sabora Ivan Jarnjak koji je uz odavanje počasti žrtvama sve nazočne podsjetio i na neke visoko pozicionirane hrvatske političare koji uporno zaobilaze ovo mjesto,čak štoviše sa nekih govornica poručuju da je" među stradalima na ovom mjestu bilo i puno onih koji su to i zaslužili",dok se neki drugi pribojavaju kojekakvih politizacija i tko zna čega još. 

Svečano misno slavlje predvodio je mons. Vlado Košić  koji je istaknuo kako je na ovom mjestu prije 65 god. započela najveća tragedija hrvatskog naroda. Sudionik ove tragedije nedavno preminuli hrvatski pjesnik Mato Marčinko opisao je to ovako: „Pune ophodne ceste vojnika i staraca, majki i žena i djece. Smrt nas je slijedila danima, na šajkači joj trorogoj zvijezda petokraka, na rukavu mrtvačka lubanja s ukriženim kostima.. Od smrti s Istoka bježali smo k bijelim anđelima Zapada, s pouzdanjem nevinih, vjerujući džentlmenskoj riječi. Bježali smo od smrti, a smrt nas je čekala u Bleiburgu. U Dvorcu na brdu visoku. Obučena u englesku odoru, o vratu joj ogrlica viteškoga Reda podvezice... Bila je noć, gavranolika bleiburška noć. Sijevanje noževa u mraku, štektanje strojnica. Kao pokošeno snoplje na polju mrtvi redovi poklane vojske. Plaču majke za ubijenom djecom i djeca za ubijenim majkama. Glas one smrti iz bleiburškoga Dvorca, obučene u englesku odoru Albiona ohologa, odjekuje nad stratištem: Očistite palubu!... Na mostu dravogradskomu zaori se urlik divljih goniča: 'Padaj kišo, krv operi, kud prolaze proleteri!"(M. Marčinko, Pobijte ih kao pse, Zagreb 2001., str. 21).

Citirao je stihove pjesnika Vinka Nikolića koji je ovim riječima opjevao zločin na Bleiburškom polju:

„Polje bijelih ljiljana u svibanjske bijele zore

bolno pokošeno.

Polje plavih ljubica u svibanjske plave noći

suzom orošeno.

Nevino je janje

vođeno na klanje.

Kud je Hrvat prošo,

makovi su rujni po poljima cvali."

Ovdje su stradali deseci tisuća nevinih ljudi, a da se ni jednome od njih nije ni na kojem sudskom pa ni prijekom komunističkom procesu dokazala krivnja. Mi kršćani, Kristovi učenici, pozvani smo na hrabrost. Ne misleći na sebe, mi trebamo govoriti istinu. „Istina će vas osloboditi", rekao je naš Gospodin. Istina i samo istina. Ne istina koju uljepšavaju jedni ili poružnjuju drugi, već istina kakva ona stvarno jest.

Zločini, naime ratni zločini i zločini protiv čovječnosti, ne zastarijevaju. Još nije kasno, braćo i sestre, podignuti ponosno glave i prozvati one koji su zločine zapovijedali i izvršili, za njih znali a nisu ih spriječili, te nisu počinitelje kaznili."

Nadam se da će neki koji se skrivaju pod parolom antifašizma i obilaze rodno mjesto i grob zločinca Tita,smoći hrabrosti i progledati,priznati zločin i zatražiti oprost . To je najmanje što su ove nevine žrtve zaslužile!

dobrici.webnode/teks&foto/dr Ratkić/drmke /2010.