Bužani i Buško Blato
 |
Crtice iz naše prošlosti...
O Buškom Blatu i Bužanima
U našoj povijesti bijaše više putopisaca koji su opisivali Buško Blato,što se smjestilo između Kamešnice,Tušnice,Zavelima i Midene (Grabovice) . Spomenut ćemo neke od njih: jedan je turski putopisac Evlija Čelebi, Alberto Fortis,talijanski dominikanac i fra
Petar Bakula, hercegovački franjevac. U vrijeme kad je opisivao to polje i okolne župe s njihovim selima,bijaše župnikom u Grabovici.
Fra Petar Bakula govori o položaju polja i pokušava protumačiti sam naziv Buško Blato. Izvodi ga prema legendi o petoro braće i sestara (Klukas,Lovelos,Kosences,Muhlo i Hrobatos) i dviju sestara (Tuga i Buga). Pod njihovim vodstvom Hrvati pobjede Avare i nasele i zavladaju zemljom. I otud legenda o Bugi,koja se u vodama polja znala kupati sa svojim sluškinjama. I od Buge ostade ime Buško Blato... Svakako ovdje treba dodati da ima i onih koji tvrde da ne potječe od imena Buga , nego od riječi buk što bi značilo izvor,vrilo i odnosi se na pećinu u Vrilu gdje Šujica opet izlazi na površinu ali sada pod imenom Ričina.
Turski putopisac Evlija Čelebi došao je prvi put u duvanjski kraj 1660. Za Duvno kaže da je bilo kasaba (selo). To bijaše jedna kao rajska bašča ,uređena kasabica. Ima 4oo kuća koje su zidane od tvrdog materijala i pokrivene pločama od škriljca. Također ima jednu impozantnu džamiju,više mesdžida,jedan han,jedan skroman malen hamam i deset dućana. Opet po običaju Čelebi u opisu pretjeruje. Svakako da Duvno tada nije bilo ni nalik "rajskoj bašči"..Odatle smo ,nastavlja Čelebi,za pet sati stigli u selo Buško Blato…To je napredno i krasno selo. Ima mnogo dobrih živih voda i zelenilom obraslih predjela. Jasno je kako ovdje misli na jedno određeno selo, na Prisoje…Iako je u svojim opisima često vrlo mnogo pretjerivao ,čini se da nije pretjerao u strahu od hajduka i uskoka…Naime dok je došao s pratnjom na Livanjsko polje,Čelebi kaže da je podnosio "strah i bojazan od mletačkih uskoka"…Ne treba zaboraviti da je to vrijeme dvadeset godina poslije smrti hajduka Mijata Tomića…
Talijanski putopisac Alberto Fortis u svojoj knjizi put po Dalmaciji (Viaggio in Dalmazia) objavljena je na talijanskome prije 236 godina (1774),te je u talijanskoj, ali i u ostalim europskim književnostima odigrala izuzetnu ulogu.
O Bušku Blatu piše ovako.:"Stanovnici polja što ih natapa rijeka Cetina,koji su u minulim vremenima bili podanici osmanlijske vlasti i češće imali prilike ispitati rast rijeke,zapazili su da je on trajno povezan s razlijevanjem jezera Buško Blato koje je dobrih dvadeset milja od izvora kod Jarebice,s druge strane planina. Oni su iz toga zaključili da postoji podzemna veza između Buškoga Blata i rijeke; ni udaljenost, niti visina planina između njih nisu ih zapriječile da stvore tako razumnu pretpostavku. To jezero je toliko bogato ribom da se pri opadanju vode njome hrane svinje; od te hrane one postaju silno pretile. Morlaci pod osmanlijskom vlašću,koji žive na obalama Buškoga Blata,koriste se količinom i debljinom ribe da od nje prave ulje. Dobivaju ga jednostavno tako sto prže ribu u loncima;masnoću koja se otopi izlijevaju i spremaju u zemljane sudove za kućnu uporabu za cijelu godinu. Nisam mogao ustanoviti imaju li vode Buškoga blata stalno razdoblje kao vode slavnoga Cerkniskog jezera; ali jamačno imaju nekakvo razdoblje s kojim računaju stanovnici obližnjih mjesta"..
Tako o Bušku blatu i Bužanima da su već tada ribom hranili svinje od koje postaju silno pretile, kako sam navodi,piše Fortis. Za njega su stanovnici Morlaci svi iz reda tj. i Hrvati i Vlasi i ostali. Tako imena nekih brda i planina zvuče drukčije na primjer :Morlačka gora je za njega Velebit …Još bi trebalo reći da je Fortis među prvima zabilježio pjesmu,baladu Hasanaginica,koja je poslije prevođena na mnoge europske jezike. O tom je manje više sve poznato iz naše književnosti pa nećemo puno o tome. Samo ću nadodati da u novije vrijeme (po nekim istraživačima) ima naznaka ,da je kula Hasanage bila u susjednoj Vinici…(stari župni dvor)...
Bužani u "akciji"
Na Buško blato podsjeća ime Bužanin jer tako se domaći vole zvati, ime brda Bužanin (na Tušnici 1022 metra nadmorske visine) i ime Bužančić dosta je prisutno u sinjskoj krajini ,samo se čita po sebi da su nekada došli sa Buška blata. Na Bužane podsjeća ime Buzančića dolac ili Bužančića brig koji se nalazi na pravcu od Dobrića prema Duvanjskom polju . Otprilike na pola puta od vrha Kobilovače prema Roškoj peći.
Još jedna koju sam čuo di se pivalo uz gusle, o kuli "Rustan Kesedžije", (i o zelenom jezeru) ,koja se nalazila na vrhu Gradac u Zamršću okrenuta prema Prisoju
Zeleno jezero bi bilo na izvoru ili u podzemlju gdje Ričina izvire u Vrilu.
Gledajući sa današnjeg stanja kao stalnog jezera Buškog blata gdje su nekada bile plodne oranice i livade blijedi sjećanje ,a kod mlađih koji i ne znaju kakve su livade i njive bile i sam njihov položaj, spomenuti ćemo neke od njih:
Maslarice od Tušnice do sredine polja dužine više od 2 km. Udarale su u Prike na sredini polja,u smjeru sjever- jug.
Prike od sredine polja do pod Kamešnicu približne dužine,u smjeru istok-zapad.)
Šuplje stine od sredine polja od ("ispaša"tako se zvao jedan dio u sredini uz Ričinu) koji je bio državni tj. tada nacionaliziran, rečeno bio je seoski tj. sviju njih. Kad smo kod Šupljih stina ,one su kao što rekoh od sredine polja udarale u Galin lakat ,dužine više od 2 km...u smjeru sjever -jug .Tu su još Busine,Ševarnice,Kužel,.Prnjage,Jasen,Babina vrila i druge . Na primjer :Kuželj dužine nešto manje od 2 km, u smjeru istok-zapad. Begovo polje samo mu ime kaže ,bilo je u vlasništvu begova,dok ga je raja samo obrađivala tj. koristila. Svake godine bi se dijelilo: jedne godine na vrh ,druge sa dna tj. mijenjalo bi se, pa kako te zapadne ,u stvari što ti dadnu. Begovo polje je bilo na zapadnom rubu polja tik do Kamešnice. (Široka draga). Oranice su obično bile pri kraju, ispred sela, bliže kući možda zato što je tlo nešto suhlje, pa ga je bilo lakše obrađivati. Evo imena neke od njih Ramuša,Klanac,Progon,i druge..,sve ispod sela Grabovica...Samo spominjem neke od njih…Smjer sjeveroistok -jugozapad. Kako se vidi iz priloženog nekada Buško blato-polje je bilo veoma plodno pa su uspijevale sve žitarice i druge poljoprivredne kulture. Pa je hranilo bližu i dalju okolicu. Poslije II sv. rata za vrijeme kolektivizacije bilo je pokušaja nekog isušivanja (jer dobar dio godine bi ležalo pod vodom),pa je tako prokopan kanal od Kuželja do Galina lakta tj. do Ričine ,da bi vode od Kuželja odvelo do Ričine a time do ponora pod Kamešnicom. Ali velike koristi nije bilo .kanal je bio plitak pa nije mogao odvesti vode od Jaruge (Kuželja) do Ričine . To bi se najbolje vidjelo u proljeće kad bi dio vode ostao u kanalu...Ovo o isušivanju nije bila loša ideja ali se pokazala teško izvedivom u to vrijeme...
U novije vrijeme, kada se uvelike spremalo i znalo se da će ga potopiti počeli su se ljudi iseljavati tako da je veliki dio stanovništva iselio u Slavoniju,Zagreb,Primorje itd...Godine 1968. počela se graditi brana od Galina lakta do Kamešnice u dužini 3 km,da bi 1974 bilo zgotovljeno i bilo završeno potapanje Buška blata i od tada Buška jezera...
Radovi na brani-Buško Blato
U to vrijeme je probijen- napravljen novi put uz zapadni rub blata uz Kamešnicu početkom sedamdesetih,...Još bi tribalo nešto reći o isplaćivanju ili kako bi se u narodu reklo oduzimanju polja tj. zemlje. Kako se tada kretalo i kakva je situacija bila u društvu i državi,oni tj. vlast (država) su odlučili potopiti polje i napraviti jezero (hidrocentralu) i to je za njih bila gotova stvar. Na primjer prva klasa zemlje ,oranice i sl. plaćali su kvadratni metar tadašnjih 80-90 para a livade i ostalo 20-30 para po kvadratu. Usporedbe radi ako si htio od njih kupiti komad zemlje (plac,krš np. uz cestu) morao si par puta vise platiti,kvadrat 3-4 dinara tadašnjih ,pa nije teško izračunati tko dobiva a tko gubi,tako da je to bilo samo simbolična naknada ,daleko ispod tadašnje tržišne vrijednosti...
Ričina i Buško Blato
Kad smo kod priče o Bušku blatu triba spomenuti da je u svoje vrijeme obitavao i živio (hajdukovao) hajduk Andijica Šimić,tako je poznato da se koristio, živio u pećini u Kamešnici dobar dio svog hajdučkog života (sredina 19. stoljeća),pa sve do pada u ruke (kolonaca,žandara-tadašnja vlast Austrije), a na nagovor turske carevine kojoj je zadavao velike brige 1871.(u samu zoru prije Hercegovačkog ustanka) i malo prije samog kraja turske imperije. Uhapšen ,a poslije u Splitu osuđen na robiju više od 30 godina. Na koju je upućen na izdržavanje u Koper (današnja Slovenija) u ono vrijeme Austro-Ugarska. I poslije više od 30 godina robije izlazi iz zatvora i već tada, kao starac obilazi i sela i gradove gdje je nekad hajdukovao. Tako obilazi i Buško Blato i jedne zgode nađe se u Grabovici kod stare crkve (više gromile, Šarići),gdje poslije mise mlađarija baca se kamena s ramena, skoku u dalj ,skakanju na stol itd. Čuvši da se među njima nalazi nekadašnji hajduk Andrija Šimić, jedan od onih momaka se izdvoji i uhvati Andriju za prsi i kaže:
„Nu šta je ljudima i carevinama zamotalo mozgom i htio ga oboriti , a Andrija (starac) ni te ni ove nego podase. Tako isto skakali na stol ne mogaše nitko sa Andrijom."Te im tude svima odskoči" -- Usmena predaja koju sam čuo od starijih...
Andrijica Šimić
Još bi svakako tribalo spomenuti franjevca fra Filipa Grabovca rodom iz Vrlike (1697-1749). Da li je on od loze Grabovaca koji imaju veze sa Grabovicom i tako s cijelim Buškoblatskim krajem. Najvjerojatnije da postoji ta veza,prije i za vrijeme Bečkoga rata i kasnije za velike seobe stanovništva u oslobođenu cetinsku krajinu . Objavljuje svoju knjigu "Cvit razgovora naroda i jezika iliričkoga aliti arvackoga",u kojoj slijedi stil narodne pjesme. Ovo djelo sadrži,uz duhovne pjesme ,također rodoljubnu povijesnu poeziju i prozu,zbog čega je Grabovac zbog svoga rodoljublja osuđen kao buntovnik i bačen u mletačku tamnicu,a knjiga spaljena......
"Kad kralj oće nekoga da shrve tad Rvate meće prve a dobitak kad se dili tad pitaju di ste bili"...
Rujan ..10 St. Beljan
