Kapitalizam na izdisaju?
 |
Kapitalizam na izdisaju?
Nedavno je nogometaš Ronaldo dobio za transfer u Real nevjerojatnih 94 miliona eura! "Pa ljudi, je li to moguće?“ uzviknuo bi Mladen Delić. Da, moguće je kad živimo u jednom duboko nepravednom društvu. Dok nečije ruke ne vrijede ni 200 eura mjesečno, dotle nečije noge vrijede čak 94 milijuna eura. Ivica Mudrinić nije Ronaldo, ali je zato predsjednik Uprave HT-a. On koji ima lijek za sve ekonomske probleme, mjesečno "bere“ 183.400 kuna itd. To je kapitalizam, a u kapitalizmu ne samo da ljudski izmet može biti umjetnost, već se taj izmet dobro zapakiran može i skupo prodati. Tako je na aukciji prije dvije godine prodan za milijunski iznos izmet talijanskog konceptualnog umjetnika Piera Manzonija zapakiran u konzervu s etiketom "Umjetnikovo govno". Engleski milijunaš, stanoviti sir John 1971. na aukciji nije kupio ničiji izmet, ali je zato kupio mumificirani Napoleonov penis za 3.000 dolara...
"Umjetnikovo govno" i njegov autor Pier Manzoni (simbolika kapitalizma)
Bulimija je također primjer abnormalnosti suvremenog društva. Dok u svijetu svake godine 6 milijuna djece umire o gladi, dotle frustrirane djevojke u društvu obilja guraju sebi prst u grlo ne bi li povratile ono što su pojele. Na jednoj strani svijeta napuhani gladni trbusi ,a na drugoj gojaznost kao bolest sadašnjosti,i k tome da bude veći apsurd-anoreksija kao bolest mršavosti. Na prošlotjednoj dodjeli nagrada najboljim menadžerima godine Hrvatskoga udruženja menadžera i poduzetnika (HUM-CROMA) Vladimir Ferdelji, predsjednik udruženja, obraćajući se okupljenim menadžerima samokritički se nabacio pepelom po branši. Oštrica njegove kritike bila je uperena protiv menadžera koji su na globalnoj razini, posebno u SAD-u, zbog svoje pohlepe i slijepe želje za dobiti proglašeni jednim od glavnih uzročnika krize što nas drma. Prirodni interes svakog menadžera treba biti donošenje odluka koje dugoročno maksimiziraju društveni boljitak, ustvrdio je Ferdelji, što se može postići samo ako menadžeri izbiju iz glave da će netko drugi platiti njihove dospjele račune. A oni nikako da to izbiju iz glave.
