Matić

Matić

Matić

Matići nisu istog krvnog podrijetla i na temelju do sada poznatog ima ih najmanje pet grana: sinjsko-buškoblatska, imotska, zapadnohercegovačka, istočnohercegovačka i bosanska (jajačka).

Najstariji spomen o Matićima datiran je s 18. rujnom 1461., kada je posljednji bosanski kralj hrvatske krvi i imena Stipan Tomašević uručio darovnicu svom stricu Radivoju, a jedan od svjedoka tog događaja bio je i vojvoda Ivan Matić. Doduše, u ovome slučaju Matić više znači Matin sin, negoli prezime u današnjem smislu. Sinjsko-buškoblatsku granu Matića možemo pratiti od 1612.god.,kada se pripadnici tog roda pojavljuju u maticama dviju župa zadarske nadbiskupije Premudi i Suhovarama.Na ovaj se pisani trag nadovezuje i obiteljska predaja Matića iz Liskovače da su im preci živjeli u Ravnim kotarima (Suhovare),odakle su se preselili u Karakašicu pokraj Sinja,zatim su preko Dicma stigli u Kamensko, najistočnije selo sinjske krajine.Iz Kamenskog se Matići raseljavaju po buškoblatsko-livanjskom području: najprije u Liskovaču, zatim u Bilo Polje, sela na livanjskoj strani Buška blata (prije 140 godina) te u Vidoše. Današnji Matići u Grborezima pokraj Livna doselili su se iz Liskovače 1937. god., a isto se dogodilo i s današnjim Matićima iz Donje Grabovice. Zanimljivo je spomenuti da Matići u Vidošama kraj Livna nisu nikad bili kmeti za turske vlade kao ni Batinići i Mihaljevići, starosjedioci tog kraja.

Dakako, u sva ta migracijska kretanja moraju se uklopiti i Matići s ovog područja, zabilježeni u biskupskim popisima bosansko-hercegovačkih Hrvata katolika u 18. st. Biskup Pavo Dragičević 1741 /1742 god. zatekao je u Vinici dvije Matića obitelji: Šimunovu i Lukinu s 11 ukućana, odnosno 2 ukućanina; u Komoranima i Zagoričanima pokraj Livna dvije obitelji: Ivanovu sa 7 i Antinu s 5 članova. Biskup Marijan Bogdanović 1768.god. bilježi uVržeralima pokraj Livna 9-članu obitelj Petra Matića, a u Borčanima   6-člano domaćinstvo Filipa Matića. Taj predak današnjih borčanskih Matića vjerojatno se doselio s buškoblatskog područja, iz Vinice na primjer iako ne treba isključiti i Rastovaču pokraj Posušja. Naime, u Rastovači je Dragićević 1741./l742. god. zabilježio 3 obitelji s imenom Matić (Petar i dvojica Jura) s po 4 ukućanina, što je tadašnjim prilikama moglo samo značiti nove ili pak tek doseljene obitelji. U Rastovaču su Matići mogli stići iz Vinice, zatim iz imotske krajine ili pak iz Crvenog Grma pokraj Ljubuškog, gdje je Dragićević zabilježio 10-članu obitelj Ivana Matića i 3-člano domaćinstvo udovice Ante Matića.

Uz već spomenute Matiće iz prvog biskupskog popisa (Rastovača i Crveni Grm), 1768. god. biskup Marijan Bogdanović bilježi sljedeće Matiće zapadnohercegovačke grane: u Vinjanima pokraj Posušja 17-članu obitelj Mate Matića; u Rastovači opet malobrojna

obitelj s 3 člana Petra Matića; u Sovićima pokraj Gruda dom ima Jakov Matić sa 6 ukućana; u Crvenom grmu živi Ivan Matić sa 16 ukućana; u Veljacima pokraj Ljubuškoga kuća je 6-člane obitelji Joze Matića; u Raškoj Gori poviše Mostara obitava 9-člano domaćinstvo Luke Matića.

Istočnohercegovačka grana Matića nastala je od srednjevjekovnog plemićkog roda Nikolića, iz koje potječu i humski knezovi Nikolići, zaduženi za prikupljanje poreza zvanog mogoriš kojeg su od 9. st. Dubrovčani plaćali humsko-trebinjskoj vlasteli. Nikolića  nasljednici u Dubljanima na Popovu polju jesu Matići,što potvrđuje pisani trag iz 1621. god.,kad je u Liscu iznad Slanog kršten Đuro Matić Nikolin iz Velje Međe, sela koje danas pripada hercegovačkoj općini Ravno. Matići se doseliše oko 1690. god. u Broćanac, zadržavši imanje na Dubravici, dolaze u Hutovo blato na jedno od Raičevih imanja. Matići u Mramoru su odionici od hutovskih Matića.

Što se pak tiče imotske grane Matića, prvi poimenični spomenuti pripadnik tog roda jest fra Mate Matić, župnik u Vrdolu (danas Župa Biokovska), koji je 1599. god. dobio od turskih vlasti ferman za gradnju župne crkve sv. Mihovila.

Inače, dio imotskih Matića, primjerice u Prološcu, nastali su od roda Kraljevića. Još 1818. god. nalazimo u Mrtvaru Matić Kraljević. S jajačkom granom Matića prvi se put u ispravama susrećemo 1721. god, kad knez Ivan Matić iz Jajca piše predstavku aktualnim turskim vlastima protiv otimanja katoličkih djevojaka. U biskupskim popisima bosansko-hercegovačkih Hrvata katolika u 18. st. pripadnike roda Matića susrećemo na jajačkom, banjolučkom, kreševskom području i drugdje.