NEVOLJE MJEŠTANA SELA UZ NAJVEĆU AKUMULACIJU U BiH UZ BUŠKO JEZERO, A NEMAJU STRUJU

NEVOLJE MJEŠTANA SELA UZ NAJVEĆU AKUMULACIJU U BiH UZ BUŠKO JEZERO, A NEMAJU STRUJU

NEVOLJE MJEŠTANA SELA UZ NAJVEĆU AKUMULACIJU U BiH
UZ BUŠKO JEZERO, A NEMAJU STRUJU


Država mi je oduzela njive i livade, potopila polje i tu napravila jezero, voda iz toga jezera proizvodi struju, a ja nemam ni vode ni struje - kaže Stipe Beljan iz Dobrića

piše Petar MILOŠ

Meni je država prije trijest godina oduzela njive i livade, potopila polje i tu napravila jezero, voda iz toga jezera proizvodi struju, a ja nemam ni vode ni struje. I kako će moj sin Filip opstat s mehaničarskom radnjom u koju sam uložio gastarbajtersku zaradu?
Ove riječi Stipe Beljana iz Dobrića potpisao bi svaki stanovnik svakog sela oko Buškog jezera. Oni su najveće žrtve potapanja Buškog jezera čije su vode za trideset godina proizvele milijarde kilovata i maraka. Najbolji je pazar napravila Elektroprivreda Hrvatske, današnji HEP, dok su općine Tomislav Grad, kojemu pripada dvije trećine Buškog jezera, i Livno dobivali na ime odštete ukupno ni dva milijuna maraka godišnje. A i to se trošilo za sumnjive svrhe.
Podsjetimo se, Buško jezero je u BiH, a pokreće turbine hidrocentrala na Cetini. U vrijeme Domovinskog rata bilo je jedno vrijeme jedini izvor struje za Dalmaciju. A onda je 1996. godine potpisan Ugovor o korištenju voda Buškog jezera između čelnika HR Herceg-Bosne i HEP-a koji je sankcionirao postojeće stanje koje jamčilo golemu zaradu i male izdatke na ime odštete.
Moguće da su potpisnici imali osobnu korist, ali se malo tko bunio. Ovdašnji Hrvati, naime, beskrajno vole Hrvatsku, pa se vode načelom: Ako je dobro Hrvatskoj, bit će i nama. Pa su spremni od svoje sirotinje poklanjati Hrvatskoj, zaboravljajući da HEP nije Hrvatska (sutra se može privatizirati) i da se u gospodarenju treba voditi racionalnim financijskim mjerilima.
Ako bi HEP platio tržišnu cijenu struje koju dobiva iz Buškog jezera, onda bi ovdašnjim Hrvatima trebala i manja pomoć iz Republike Hrvatske koju nerijetko prate ponižavajući komentari.
Osim toga apsurdno je da je Aluminij permanentno ucijenjen opskrbom struje (sada je uvozi iz Republike Srpske) a ima struju nadomak tvornice. Zato je Ante Čolak s pravom u federalnom parlamentu pokrenuo pitanje pravične i tržišne naknade za korištenje voda Buškog jezera.
Neki procjenjuju da HEP može ucjenjivati, pošto voda iz Buškog jezera može samo nizbrdo, tj. prema Sinju i dalje Omišu. Ima i onih nabrušenih koji pokušavaju tražiti nizbrdicu koja ne bi išla preko Hrvatske, tj. prema Vinici, pa na Posušje. Ali do Ljubuškog opet ne bi mogla doći a da ne presiječe Imotski.
Ima i onih koji bi isušili Buško Blato. Onako, za inat. Ipak bi najbolje bilo redefinirati ugovor i način plaćanja. Opasnost su opet birokrati koji bi novac mogli odvući u Sarajevo ili Mostar.
— Kad su komunisti potopili Buško Blato, ja sam tražio plac u Tomislav Gradu - kaže Stipe Beljan. Ali se tada plac nije moga dobit ni za zlato. Zašto? Zato što su nas tili raselit. I uspili su.
Bužani su sada u Hrvatskoj ili Njemačkoj. A ovdi vaki lipi prostor. Kad bi nam sredili komunalije, opet bi se sela obnovila.


Slobodna Dalmacija