Putovanja

"Svijet je knjiga,a oni koji ne putuju čitaju samo prvu stranicu"

                                                                                           Sv.Augustin

Turkmenistan

On se zove Saparmurat Nijazov i predsjednik je velike srednjoazijske države. Apsolutistički diktator koji ne preza od bilo kakvih poteza kojima bi ušutkao svaki oporbeni glas, obavlja dvije dužnosti odjednom, predsjedničku i premijersku. Proglasio se doživotnim predsjednikom, a zadnje izbore organizirao je davne 1992. godine.

  Tipičan ”Turčin”, rekli bi mi, crna kosa, tamna put, poveće proporcije, sportska majica, lanene hlače, kožna jakna spuštenih ramena kakva se kasnih osamdesetih furala , zlatna lančuga oko vrata i čačkalica među zubima. Na vlast je došao plodne 1991. godine nakon urušavanja giganta što se nekoć zvaše Sovjetskim savezom, u državi koju od devetnaestog stoljeća drže Rusi, a prije nije nikada nikome ni padala pod šapu jer je pretežito suptropska pustinja. Površinom deset puta veći od bratskog Hrvatistana, jednim dijelom izlazi na Kaspijsko more (jezero) u kojem su otkrivene ogrome količine plina i nafte.U zemlji kamena i prašine, nekoliko vlati trave pase otprilike pet milijuna Turkmena. Volja stada - Saparmurat Nijazov, u narodu je poznat kao Turkmenbašpi, otac svih Turkmena. Za koju godinu će navršiti punih sedamdeset, a zdravlje mu je, kažu bliski suradnici, kao u mladog jelena. Čak i da bude izbora, a neće ih biti, vjerojatno bi osvojio veliku podršku svojeg birčkog tijela, barem 99.5% koliko je pokupio na prvim ”demokratskim” izborima. ”Turkmenistanski predsjednik planira nabavku velikog broja pingvina za svoj zoološki vrt”, prenose svjetske agencije bizarnu vijest ovih dana, a tiskovine je objavljuju na svojim posljednjim stranicama, tamo gdje inače stoje priče o porodu koze s pet nogu ili križu koji se ukazao nakon što je vlasnik skinuo prašinom pokriveni poštanski sandučić. Među svojim podanicima nadaleko je poznat po ljubavi koju gaji prema pingvinima. Nijazov planira potrošiti oko sto milijuna kuna na ZOO u pustinji Karakorum, gdje temperature dosežu do 40ºC. Osim toga, proslavio se kada je zabranio emitiranje glazbe sa zvučnih zapisa. Zabrana vrijedi za državnu televiziju i za sve javne glazbene priredbe odnosno javna okupljanja prigodom kojih se neće moći puštati glazbu s CD-a ili DVD-a. Time bi se spriječilo vrćenje stranih glazbenih brojeva na televiziji, jer strani izvođači uglavnom zbog viznog režima i ne mogu doći gostovati uživo na televiziji. Glazba uživo bit će obvezna i na turkmenistanskim svadbama, odnosno drugim obiteljskim proslavama na kojima su ionako lokalni narodnjaci najpopularniji. Nitko na tulumima neće svirati Madonnine ili Eminemove pjesme.Mediji na zapadu već odavno se zabavljaju odlukama i zabranama velikog vođe, posebno nakon što je u svojoj zemlji zabranio operu i balet. Posebnom uredbom je zabranio nošenje zlatnih zubiju i duge  Njegova ‘’sveta knjiga” Ruhnama, koju je sam nazvao “moralnim, duhovnim i kulturnim vodičem”, u zemlji je stekla status Kurana ili Biblije, a do sada je prevedena na brojne svjetske jezike, među ostalim i na hrvatski. Nijazov je ovog proljeća po prvi put pozvan u službeni posjet Moskvi, pa si je za tu priliku kupio novi predsjednički avion vrijedan preko 150 milijuna dolara, iznutra obložen kvalitetnim drvom, opremljen barom, spavaonicom i tuš-kabinom. Kao pravi obožavatelj svoje ličnosti nadjenuo je svoje lijepo ime jednom mjesecu u godini. Saparmurat smatra kako Turkmeni moraju imati poseban kalendar, koji bi ih podsjećao na nacionalne simbole. Po nekom svom redoslijedu nacionalnih simbola predložio je (čitaj-naredio) da se prvi mjesec u godini zove po njemu. Nijazov je predložio i novo ime za četvrti mjesec, ”Majka”, ali je na to jedan zastupnik rekao kako je bolje da se umjesto ”Majka” taj mjesec nazove po predsjednikovoj majci - Gurbansoltan. Veliki vođa nije mogao odbiti taj zanimljivi prijedlog. Deveti mjesec je nazvao po svojoj knjizi. Što se tiče dana u tjednu oni bi se trebali zvati (od ponedjeljka do nedjelje): glavni, mladi, dobri, blagoslovljeni, četvrti, duhovni i odmorni dan.

Bez obzira na bizarnog diktatora, Turkmenistan je zemlja Čuda. Građanima je osigurana besplatna stanarina, električna energija, plin, voda, odvoz smeća. Za jedan dolar može se kupiti 65 litara benzina. Gradovi i sela čistiji od bilo koje zapadne metropole, tako bar kažu oni koji su tamo bili.

Turkmenistan ima veliki turistički potencijal s obzirom na to da je ta zemlja nekad bila na Putu svile,najstarijoj vezi između Europe i Azije.