Spomenik Domovinskog ratu

Spomenik Domovinskog ratu


Kapitalna investicija

Vraćam se ja u lijepu našu,kad ono ,zaustaviše me na graničnom prijelazu „Kamensko“. Upita me  carinik da li imam što za prijaviti. Velim ,uobičajeno,malo domaćeg  buškog suhog mesa,slanine i sudžuka.

Veli mi da ne može,da moram to baciti ili vratiti  nazad. Uz silno moljenje i cviljenje,carinik je bio neumoljiv. I što mi je preostalo nego da vratim pošiljku nazad. Sreća naša ,pa smo blizu,pa nije problem.

Vraćam se nazad,a ovaj put me i ne pita da li imam što prijaviti,nego prolazim bez zaustavljanja. Pomislim,stvarno nisam imao sreće,možda drugi put. A možda je i bolje. Tako i tako suho dimljeno meso i nije baš zdravo za konzumirati ,pa u neku ruku…nije mi žao.

Nego ,razmišljam o hrvatskom graničnom prijelazu. Stvarno lijepo izgleda. Sjećam se da je Hrvatska uložila 5 milijuna eura za njegovu izgradnju. Stvarno pametna investicija . Možda jedina na ovom prostoru,tako upečatljiva i oćeš-nećeš uočljiva. Hrvatska se potrudila da to izgleda europski,kažu da mora tako izgledati-Europa traži.

Ovo nam je naša borba dala

Kad se sve zbroji,oduzme,podijeli i umnoži,dođe se do zanimljivog rezultata i ispada da su naši mladići ginuli za to, da tu ispred nas ,postavi konstrukcija koju će kasnije nazvati granični prijelaz,koja će služiti svojoj svrsi ,to jest, napokon,nakon tisuća godina podijelit će ovaj jedan narod. U onom što nisu uspjeli ni Tatari,ni Saraceni,ni Turci,ni Mađari,ni Nijemci ,ni đavli pakleni,eto uspjeli smo mi Hrvati. Podjeli smo se  i platili ogromnu cijenu. Ali ima jedan spomenik koji me podsjeća na to,kolika je cijena plaćena-to je spomenik granični prijelaz „Kamensko“. Vjerujem da i drugi spomenci našeg domovinskog rata gordo i uspravno stoje na svim graničnim prijelazima prema Hercegovini i Bosni i uvijek nas podsjećaju na plaćenu cijenu.

Suvremeni monumentalni spomenik-Kamensko

Ruše se spomenici

Povijest nam je pokazala da spomenici nisu vječni,da propadaju. Dolaze nove ideologije,nove nafake,pa vjerujem da će i ti spomenici pasti i propasti na dobrobit jednog te istog podijeljenog naroda.

Ma nije meni do mesa…

Zlobnici će prokomentirati da je to sve zbog toga što nisam „prinio meso  priko granice“,ali ima tu još jedan problem. Već danima se (ovih blagdana)  zbog učinkovitosti  graničnih organa ,osjeća se kriza i kronični nedostataka suhog dimljenog mesa u Splitu,Kaštelama,Trogiru,Zagrebu…