Svitnjak

Dan uoči svetoga Ilije, na za to određenom mjestu, mještani, a osobito djeca donose drva. To su obično sasušene grane, okresine ili suha slama ostala poslije kosidbe. Sva se drva slože na jednu hrpu i u sumrak zapale. Svaki je zaselak palio svoj svitnjak, a mjesta na kojima se to događalo najčešće se tako i zovu, tj. - Svitnjak. Bilo je važno načiniti što veću hrpu, jer se sutra, na Ilijindan, kod crkve prepričavalo, čiji je svitnjak bio veći. Oko svitnjaka bi se okupilo i staro i mlado, a djeca su dovikivala jedna drugima: - Veći naš, nego vaš!
Kad bi vatra napokon splasnula, djeca i mlađarija bi preskakivali preko svitnjaka, jer je vladalo uvjerenje da će tako izgubiti naboje ili bugance s nogu, te da neće dobiti nove. A naboje ili bugance (bolni mjehurići na tabanima), dobivala su najčešće djeca, hodajući bosa po strnini, drači i kamenu.

Tako su se nekad palili svitnjaci  u nas,a običaj se nije izgubio ni dan danas.Uoči blagdana sv.Ilije palili su se svitnjaci po svim selima i zaseocima naše župe.Blagdan sv.Ilije svečano se proslavlja u našoj župi ,jer je sv. Ilija zaštitnik karmela na Buškom jezeru.

Čiji je svitnjak bio najveći: odgovor bi ujutro glasio : naš, naravno.

dobrici.webnode/drmke