Žderači ljudi

Menažderi

Sigurno vas se dogodilo da zadnjih dana čujete čudne i čudnovate riječi tipa „podravka“ ,tipa „sms“,ili tipa „menadžeri“. Tko se to usuđuje prozvati menadžere (te časne ljude-većina ih je takvih)? Tko?Tko je krivac za recesiju i krizu?Nitko ih ne proziva ,pa budem ja. To su menadžeri ili u mom prijevodu (men=ljudi +žderi) menadžeri,menažderi,žderači ljudi odnosno žderači radnih mjesta.

Blago zemlji  u kojoj je Mudrinić najbolje plaćeni menadžer

Menadžeri su dežurni domobrani neoliberalne paradigme, učenici čikaške škole, profesori PR-a na Visokim poslovnim školama, stručnjaci s menadžerskim ugovorima, članovi ekonomskih vijeća, razni mudraci-madraci, uglađena gospoda u crnim Bossovim odijelima, besprijekorno podšišana i pošpricana skupim kolonjskim vodama, sa Rolex satovima na ruci, šminkeri, brokeri, šmekeri, dioničari s većinskim paketom dionica, lideri u regiji, pretplatnici Banke, Forbesa i The Economista, autentični predstavnici ciničnog uma, koji vole reći da su novci svuda oko nas i da je stvar samo u tome da se sagnemo (dakle, da ne budemo lijeni) i da ih pokupimo - takvi se javljaju da nam sole pamet, i da nam kažu kako je ovaj svijet najbolji od svih svjetova. Slobodno tržište, tvrde oni, nema alternative. Krize dođu i prođu, ali kapitalizam ostaje. Propadaju države i carstva, ali ne i kapitalizam. Propali su i fašizam i komunizam, ali je kapitalizam opstao. Profit je pokretačka snaga svijeta, motor razvija, a tko ne riskira taj ne profitira. Ljudi su oduvijek trgovali i uvijek će trgovati, a na tržištu jedni dobivaju, a drugi gube. Ne mogu

 svi biti radnici, kao što ni svi ne mogu biti poduzetnici. Tko je gori sad je doli, a tko je gori - doli je. Nismo svi jednaki: jedni imaju poduzetničkog duha, drugi ga nemaju, jedni su rođeni pod sretnom zvijezdom, drugi nisu, jedni znaju obrnuti novac po sto puta, drugi ga ne znaju pokupiti ni sa poda. Život je takav, čupav i dlakav, a kapitalizam je vječan. Eto, i što na to reći?Neka nam žive naši menadžeri,jer koliko je nas na ovim prostorima mogla bi nam dovoljna biti četiri menadžera da vode cijelu državu i ekonomiju. Ali  ne ,mi ih imamo za izvoz. Samo što naše nitko neće.

Jedina razlika između svjetskih menadžera (naravno onih pravih) i naših menadžera je u tome što naše nitko neće