Deutsche Welle o Buškom jezeru

Deutsche Welle o Buškom jezeru

Turista ima, sadržaja nema na Buškom jezeru

 
 
Pogled na Buško jezero

Buško jezero je jedno od najvećih akumulacionih jezera u Evropi. Turista ne njemu ima, ali nedostaje adekvatnih sadržaja. DW dopisnik je na putu biciklom kroz BiH svratio do ovog bisera Bosne i Hercegovine.

 

 

Ivan Krišto i Drago KovačIvan Krišto i Drago Kovač

Buško jezero predstavlja nastavak Livanjskog polja, smještenog između Livna i Tomislavgrada, dužine 13,5 i širine oko 7 km, dok dubina doseže i do 16 metara na pojedinim mjestima. Najljepša je plaža Marinovac, a njen zaljubljenik Ivan Krišto  predstavlja geografiju ovog kraja: “Ovo je mjesto Marinovac a okolo ima više sela, Bukova Gora, Kazgina, Zidine, Grabovica, Prisoje, Vrilo… okolo jezera Golinjevo, Rašetka; ima tu petnaestak sela.”

Posjetioci su mještani koji vikendom traže osvježenje na ovom bosanskohercegovačkom biseru.

Turisti se na zadržavaju

“Turista ti ovdje ima puno, posebno vikendom priko tisuću ih bude ako je lipo vrime, a inače svake godine ih je sve više i više”, govori na za ovaj region tipičnoj „ikavici“ Ivan Krišto.

DW dopisnik Mirsad Čamdžić s još dva druga i biciklima kod Buškog jezera

DW dopisnik Mirsad Čamdžić (u sredini) biciklom do mora putuje kroz BiH, a ovaj put svratio do Buškog jezera

Zašto nema gostiju koji bi duže boravili, objašnjava Drago Kovač koji zajedno sa Ivanom pravi jedan improvizirani šank na pustoj plaži.: “Pa, ima ih, ali se ne zadržavaju puno, nemaju gdje boraviti, ima malo nekih soba na samostanu, ali su popunjene. Dolaze ljudi ali na kratko.”

Ivan  smatra da su glavni krivci zašto na ovako lijepom mjestu nema nikakvih sadržaja koji bi privukli goste „vlasti“. „Ovdje ako će neko doći triba dvi-tri vriće para ponit'; dvi njima, a onu jednu da sebi nešto napravi. Zato i nema nikog”, kaže Ivan.

Ujutro prekrasno, a popodne  gužva

Zdenka Škojo i Gordana Šibenik u prohladno prijepodne jedine su posjetiteljke prelijepe plaže Marinovac na Buškom jezeru i posmatraju ovu dvojicu entuzijasta.

Zdenka Šojo i Gordana Šibenik

Zdenka Šojo i Gordana Šibenik

“Ljudi tu nešto pokušavaju organizirati, trude se, ali meni bi najviše odgovaralo da ostane čista priroda i mir”, priča Zdenka i nastavlja: “Ujutro je ovdje prekrasno, nema ljudi, poslijepodne se malo okupe, onda bude mladih, djece, obitelji, igraju picigina, uvijek je lagano vjetrovito, nema vrućina…”

Gordani je ugođaj ljepši nego na moru “jer je priroda netaknuta, ima puno mira i nema velike gužve”, kaže ona. Njena prijateljica Zdenka je uvjerena da bi ljudi i došli ovdje i zadržali se da znaju da „postoji tako nešto“. „Bilo bi više stranaca“, kaže Zdenka, „ipak dolaze i kamperi, ima odlične ribe, nisam lovila ali sam probala, somovi su ogromni.”

Izgraditi sadržaje i privući turiste, ili ostaviti netaknutu prirodu za užitak rijetkih gostiju? O tome bi se teško dogovorila i naša četiri sagovornika. Najvjerovatnije je rješenje, kao što to često biva, negdje između.


Autor: Mirsad Čamdžić

Odg. ur.: Marina Martinović