Sajam kolača

Nalazim se na sajmu kolača. Od silne svjetine nekako se ipak probijam do jednog stola da vidim što nude. Ananas torta. Vau, fenomenalno izgleda. Uspješno se otimam za svoj komad torte. Okus odgovara izgledu. Pitam što sve ide unutra. "Ide vam 6-8 koluta ananasa, ¼L soka od ananasa, isto toliko vode, gustin, šećer, šećer u prahu, rum, marmelada... Na sve to na kraju dolazi šlag". Na slijedećem stolu torta s jagodama. Pola kile jagoda, 50-100 dg šećera, vanilin šećer, jagode... i naravno preko svega šlag. Opet sjajan izgled i okus. Na slijedećem koraku Voćna torta, jaja, brašno, neizbježni šećer, miješano voće, puding od vanilije, grožđice, šlag. Mnjam!!! A, napokon evo i nadaleko poznate Sacherice – margarin, šećer, vanilin šećer, žumanjci, čokolada, brašno, mlijeko, bjelanjci, čokolada, rum. Nema šlaga, ali nema veze, fenomenalan je. Najednom dođem do stola na kojem nema ništa osim kilograma i kilograma šlaga. Domaćini stola glasno, pomalo nametljivo pozivaju goste da se približe stolu i posluže. Većina je već s udaljenosti razočarana njihovom ponudom te se niti ne približava stolu bez obzira na taj silan šlag, ukras većine torti. Onaj manji dio koji je prišao stolu ubrzo se zasitio samog šlaga i brzo se okrenuo susjednim stolovima bez obzira koliko se domaćin ljubazno trudio objasniti da su goleme količine šlaga prava poslastica. Prilazim i ja stolu, da ih upitam jesu li svjesni što govore odnosno pokušavaju li zavesti narod ili su doista uvjereni u to što uporno ponavljaju? I meni vrte istu priču o šlagu kao pravoj poslastici. Kažem im da je to djelomično u redu, ali ljudi gdje su vam pravi sastojci? Gdje su vam jagode, ananasi, tijesto, čokolada, rum, marmelade... ispod sveg tog silnog šlaga? Od samog šlaga ubrzo ćemo povratit. Dajte mi nešto ispod. Dajte mi materijala bogatog okusa ispod tog silnog šlaga. Ili, zar ćete me uvjeravati da Sacherica, torta od lješnjaka bez šlaga, ili na primjer kokos torta ne vrijede jer nemaju taj bijeli dodatak na sebi? Radije ću jesti torte bez šlaga nego li sami šlag.

Gledam emisiju Volim nogomet. Ljubazni domaćin emisije naglašava kako je prosjek u ovom kolu četiri pogotka po utakmici i uvjerava nas kako gledamo odličan nogomet. Iako se nekim gostima za HTV-ovim stolom tj. u studio omaklo te im je izletjelo da bi da su doma već zaspali. Ali kao i na moju primjedbu na sajmu, tako i ovdje, domaćini kao da primjedba ne postoji dalje nastavili vrtjeti priču o dobrom nogometu.

Gledam Inter-Juventus. Dvije, tri prilike na cijeloj utakmici, jedan jedini gol i to krumpir... Užas! Je li? Neeeee! Dajte mi još Intera i Juventusa, sastojci 70-80-ak kg Zlatana, Del Piera, Cambiasa, Cruza, Amauria, dajte mi još Ronaldinha, Kake, dajte mi još Mancinia, Messija, bicikala, proigravanja, driblinge, sprintova, atomskog tempa, desetaka pretrčanih kilometara, čvrstih muških duela, punih prekrasnih ili barem dovršenih stadiona... To su pravi sastojci, a šlag mi čak i nije nužno potreban dobijem li sve ovo. Iako šlag nije na odmet. Iako i sam podržavam ovakav ili bilo koji sličan napor koji može doprinijeti da sve navedeno imamo i za našim stolom. Ali do tada nemojmo si lagati.